Pripovjedački tour de force Zorana Malkoča vodi nas u Slavoniju za vrijeme i nakon Domovinskog rata, u prostore koje bismo možda mogli nazvati izgubljenima (nikako nepostojećima), da ih ne bilježe i u zemljovid suvremene domaće proze trajno ne upisuju Malkočevi junaci: gubitnici i dobitnici sasvim osobite vrste.
Članovi Kluba prijatelja Hajduka, ljudi zvijeri, razočarani ratnici i patuljci koji u sklopu tajnog Vladina projekta razminiravaju i u turistički raj pretvaraju zaboravljene zakutke Slavonije… svi ti manji carevi prelijepih hrđavih kruna, zaslužni su što izlet do Malkočeva proznog čardaka ni na nebu ni na zemlji postaje putovanje s kojega se nećemo htjeti (a ni moći) vratiti.
U svojim pripovijetkama Zoran Malkoč priziva duhove Babelja, Dostojevskog, Marinkovića, Bukowskog…, ali ton i duh ovih priča pripadaju samo njihovu autoru i čitatelju.
Razorna, okrutna, ali čudesno lijepa, nastala mimo svih moda i svih trendova, iskrena toliko da boli, knjiga Groblje manjih careva jedna je od najboljih zbirki pripovjedaka objavljenih od 90-ih naovamo.
O autoru:
Zran Malkoč, rođen u Novoj Gradiški 1967. Srednju školu završio u Slavonskom Brodu, pa studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dragovoljac Domovinskog rata.
Objavio roman Kao kad progutaš brdo balona (V.B.Z., 2004.). Priče su mu izlazile u Vijencu i Večernjem listu, te u zborniku Ekran priče 02. za priču Kad sam bio bako Pila... dobio prvu nagradu na natječaju "Ranko Marinković" 2009. Groblje manjih careva prva mu je zbirka priča.
