Povodom otvaranja navedene izložbe u galeriji Studia Josip Račić 21. listopada u 19 sati, te objavljivanja i promocije umjetničke likovne foto monografije Past in Present / Drevnost u sadašnjosti - Lubenice, razgovarali smo sa Željkom Jelenskim koji nam je otkrio nešto više o navedenom projektu, svojim počecima u doba Novog vala, o tome kakav je osjećaj imati velike svjetske glazbenike ispred svog objektiva, ali i mnogo čemu drugome.
21. listopada u galeriji Josip Račić otvara se vaša izložba o creskim Lubenicama, koju prati i likovna foto monografija Past in Present / Drevnost u sadašnjosti - Lubenice. Možete li nam u par riječi predstaviti projekt? Fotografirajući Lubenice u raznim vremenskim prilikama i godišnjim periodima kadrirao sam slične momente, kutove kako bih dočarao veliku mističnost i atmosferu. Važno je istaknuti kako meni kao autoru nije bila namjera proizvesti neko ponavljanje u tim kadrovima, nego pokušati realizirati domišljenu sintezu otkrivanja likovnosti te potom pokazati senzibilitet umjetničkog interpretiranja.
Osim toga, riječ je o likovnom i umjetničkom prevladavanju, a zasigurno i približavanju ljudima da shvate originalnost umjetničkog djela u eri računalne tehnologije te globalnih općenitosti i trendova. Tekst za monografiju napisala je likovna kritičarka Vjesnika – Marina Tenžera, a putopisno-povijesni tekst napisao sam ja.
Fenomenalan prelom i dizajn monografije na 164 stranice velikog formata sa 111 fotografija, potpisuje jedna od naših najkreativnijih dizajnerica Marija Sever. Na izložbi u galeriji „Josip Račić“ javnosti će biti prikazano 18 odabranih fotografija od kojih je 6 nastalo ovog ljeta i koje nisu zastupljene u monografiji i više su intimnog karaktera pa tako i nose naziv „Lubenična intima u sedam slika“.
Na samom otvorenju prikazati ćemo zajednički video-projekt "Past in Present", mene kao autora fotografija i Jeffrey Krvopića - Jeff-a - autora glazbe.
Zašto baš Lubenice? Mistika, ljepota i izazov da ispričam priču u slikama i stvorim antologijski ciklus fotografija o jednom malenom kvarnerskom gradiću na otoku Cresu. Riječ je o fotografijama ugođaja, atmosfere i mistike koje nam oslikavaju Lubenice kroz različita godišnja doba, predstavljajući neodoljivi šarm i ljepotu tog malog mjesta.
Osim fotografija prirode kojima se bavite u posljednje vrijeme, velik dio vašeg stvaralaštva zauzima i koncertna fotografija. Sami počeci bavljenja fotografijom vezani su uz vrijeme Novog vala, u kojoj je mjeri to doba utjecalo na vas? Svima nama kojima smo rasli u vrijeme Novog Vala i zdravog druženja, dobrog rock 'n' rolla i odličnih svirki domaćih bendova po zagrebačkim klubovima, a i šire, to je vrijeme dalo je neke drugačije vrijednosti o umjetnosti. Dalo nam je i drugačije poglede na svijet. Za mene osobno to je bilo vrijeme velike sreće, vrijeme sretnih ljudi.
Možemo reći da ste se specijalizirali za fotografije izvođača na koncertima, pred vašim su se objektivom našle mnoge svjetske zvijezde. Je li vam takva fotografija draža odnosno zanimljivija od recimo, fotografije prirode? Svaka fotografija ima svoju priču, ima svoje draži. Koncertna fotografija je moja prva velika ljubav. Volim to uzbuđenje na koncertima kad adrenalin raste do usijanja. Volim nepredvidivost izvođača na pozornici. Volim snimiti fotografiju u trenutku uzbuđenja izvođača, sebe i publike. U kratkom vremenskom intervalu napraviti fotografiju koja govori i dočarava bit rock 'n' rolla.
Fotografiranje prirode je složen proces od ideje do realizacije i njoj prilazim vrlo studiozno. Za mene to nije neko puko registriranje prirodnih ljepota. Krećem uvijek od svoje ideje što bi trebao snimiti, gradim priču i kad se sve poklopi dolazi do savršenstva.
Izdali ste knjigu fotografija o jazz glazbenicima, a sada pripremate i foto monografiju o rock velikanima. U kojoj ste fazi? To je još u fazi skeniranja negativa i prebacivanja u digitalnu formu, sortiranja po godinama i kako je zamisao o jednoj velikoj knjizi od 350 stanica, vjerujem da će to vidjeti svijetlo dana tek za dvije do tri godine, jer trenutno sam zaokupljen sa dva druga velika projekta, a rock velikane radim lagano u tišini.
Imate li neku seriju fotografija koja vam je posebno draga? Koju smatrate vašim najvećim uspjehom? Sve serije fotografija su mi drage i vrlo su osobne. Vjerujem da je uvijek najdraža ona na kojoj trenutno radite, jer ste njom zaokupljeni svim svojim bićem. Mene osobno veseli i bijeg od svakodnevne stvarnosti kojom sam okružen, u neki svoj vlastiti svijet.
U kojoj se mjeri fotografija kao ''medij'' promijenila od vaših početaka do danas? Dosta se toga promijenilo, jer je zavladala era digitalne fotografije i zato na tržištu ima svakakvog smeća, a i danas se pa svatko prozove fotografom i baš se svi razumiju u tu formu umjetnosti i imaju o tome nešto pametno za reći.
Ima li Hrvatska uopće dovoljno prostora za razvoj fotografije i može li se živjeti danas od toga, mislim isključivo na umjetničku fotografiju? Uvijek ima prostora za razvoj. U ovako maloj zemlji kao što je Hrvatska ima puno kvalitetnih i nadarenih fotografa svih generacija i to od kvalitetne reporterske do umjetničke fotografije. Samo, imamo problem što kod nas u tome nitko ne vidi vrijednost.
Vani u svijetu, fotografija je veliki posao, pogotovo u svijetu umjetničke fotografije. U Hrvatskoj se definitivno ne može živjeti od umjetničke fotografije. Stanje društva i ljudi u ovoj zemlji je trenutno depresivno, nema više srednjeg sloja. Stanje će se popraviti kad dođu neki novi ljudi koji će imati pozitivnije vrijednosti prema umjetnosti i ulaganju svojeg novca u umjetničku fotografiju. Naravno, i mi fotografi moramo raditi na tome.
Prethodni članci:
arti-201010040284006
