Tomislav Radic rodio se 8. prosinca 1940. u Zagrebu. Diplomirao je 1962. na Filozofskom fakultetu, a 1973. reziju na Akademiji za dramsku umjetnost u Zagrebu.
Tijekom dugoga niza godina stvorio je velik broj iznimno uspjesnih i nagradivanih dokumentarnih filmova, televizijskih emisija, kazalisnih predstava, te dugometraznih igranih filmova od kojih su mnogi naslovi znacajno obiljezili kulturno razdoblje u kojemu je stvarao.
U njegovom bogatom stvaralackom opusu, medu desetcima naslova, isticu se dokumentarni filmovi "Istrani", "Lica", "Put", "Zivjeti u Imotskom", "Hrvat na Kosovu", televizijski film "I tako dalje", kazalisne predstave "Stilske vjezbe", "Kate Kapuralica", "Gospodsko dijete", "Caruga", "Emigranti", "Kafetarija", "Ifigenija u Aulidi", "Kako voli druga strana", "Hedda Gabler", "Bard" i igrani filmovi "Ziva istina", "Timon", "Luka", "Andele moj dragi", "Holding", "Sto je Iva snimila 21. listopada 2003.", "Tri price o nespavanju" i "Kotlovina".
Njegove kazalisne predstave poput "Kafetarije", postavljene 1978. na Dubrovackim ljetnim igrama, i "Stilskih vjezba" bile su medu najuspjesnijima, najdugovjecnijima i najizvodenijima na svijetu.
"Stilske vjezbe" francuskoga pisca Raymonda Queneaua postavio je u zagrebackom Teatru &TD 1968. s Perom Kvrgicem i Miom Oremovic, koju od 1970. zamjenjuje Lela Margitic. Ta minimalisticki koncipirana predstava, bez scenografije i kostima, koja pociva na umijecu dvoje vrhunskih glumaca s jednakim se uspjehom izvodi i danas nakon 47 godina.
Kao filmski redatelj debitirao je 1972. godine filmom "Ziva istina", za koju je kritika isticala kako je Radic, sluzeci se dijelom metodama direktnog filma, spojio niz dokumentaristickih isjecaka iz svakidasnjice jednoga grada, s potragom jedne nepotvrdene glumice za poslom.
Sljedece godine, 1973., rezira film "Timon" koji je ocijenjen je kao originalna parafraza Shakespeareova teksta, u kojoj se glavnomu junaku sudbina odglumljenoga lika pomijesa s vlastitim zivotom.
Nakon toga slijedili su "Luka" (1991.), adaptacija romana Antuna Soljana, "Andele moj dragi" (1995) i "Holding" (2001.).
Radicevi igrani filmovi "Sto je Iva snimila" (2005.) i "Kotlovina" (2011.) bili su apsolutni pobjednici Pulskoga filmskog festivala, osvojivsi najvaznije nagrade. Osim Zlatnom arenom za reziju, film "Sto je Iva snimila" nagraden je i Zlatnim arenama za najbolji film, glavnu glumicu (Anja Sovagovic-Despot) i glavnoga glumca (Ivo Gregurevic), a dobio je i nagradu Oktavijan Hrvatskoga drustva filmskih kriticara.
"Kotlovina" je u Puli nagradena Velikom zlatnom arenom, a i Arenama za najbolji scenarij, glavnu musku i zensku ulogu (Drasko Zidar i Mirela Brekalo) te najbolju musku sporednu ulogu (Boris Buzancic). Film je nagraden i na 5. Vukovar Film Festivalu i to kao najbolji dugi igrani film i najbolji film po izboru publike.
U dvadeset godina profesorskog i dekanskog rada na Akademiji dramske umjetnosti, od 1977. do 1997, Tomislav Radic odgojio je narastaje hrvatskih glumaca, danas najvaznijih nositelja ukupne hrvatske kazalisne i filmske scene te je znatno osuvremenio i unaprijedio rad Akademije.
Osam godina bio je glavni urednik Dramskoga programa HTV-a (od 1998. do 2000.) i u tom razdoblju omogucio rad i debitantske nastupe mnogim mladim filmskim autorima.
Za svoj rad nagraden je nizom nagrada na filmskim festivalima u zemlji i inozemstvu, te drzavnim nagradama i odlicjima, medu kojima se isticu Nagrada Vladimir Nazor, dvaput Nagrada grada Zagreba, te odlicje Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulica.
Sprovod Tomislava Radica odrzan je, prema njegovoj zelji, u najuzem obiteljskom krugu, na zagrebackom groblju Mirogoj, a misa zadusnica odrzat ce se u crkvi Bezgrjesnoga srca Marijina na Jordanovcu, u cetvrtak 12. ozujka u 17 sati.
Komemoracije ce se odrzati u Hrvatskom filmskom savezu u petak 13. ozujka u 11 sati i na Akademiji dramske umjetnosti u ponedjeljak 16. ozujka u 12 sati.