Mr. sc. Mirjana Jurić, viša arhivistica Hrvatskog državnog arhiva, pregledala je stogodišnje novinske listove kako bi za potrebe znanstvenog rada saznala kako se je u glavnom gradu Hrvatske živjelo za vrijeme Prvog svjetskog rata, piše Deutsche Welle.
"S jedne strane, novine vrve vijestima s ratišta, veličanjem 'naših junaka' i s pozivima za pomoć. S druge strane, tu su vijesti o krađama, skupoći, prosjačenju, gubitku nadzora nad djecom i katastrofalnoj socijalnoj situaciji u Zagrebu", priča Mirjana Jurić.
Rat je, po njenim riječima, u Zagrebu izazvao potpunu blokadu, od gospodarske do prometne. Gradom su šetali brojni vojnici koji su se dobrim dijelom odali skitnji. I ranije velik broj prosjaka-invalida narastao je tijekom ratnih godina. Redara je bilo malo, budući da ih je više od pola završilo na ratištima, a požutjeli članci iz tadašnjeg tiska svjedoče o enormnom broju lopova svih dobnih skupina na ulicama.
'Stranci koji dolaze u Zagreb tvrde da nigdje nema tako deplasiranog i pretjeranoga luksuza u odijevanju'
O siromaštvu je, kaže, moguće govoriti s dva suprotstavljena stajališta. Oni koji su bili siromašni, u ratu su dosegnuli novo dno siromaštva. "Kad se gradska rasvjeta snizi na četvrtinu i potamne ulice, nastaje novi noćni život. Iz vlažnih i podzemnih stanova izlaze ljudi i žene, bosonoga i odrpana djeca noseći košarice. I doskora se na Jelačićevom trgu zareda povorka koja postaje sve dulja i dulja. Tek je ponoć, a već čeka 300 ljudi. I čekat će do 6 ujutro", riječi su koje opisuju kolone koje su cijelu noć bdjele da bi dočekale kilogram krumpira u središtu grada.
Novine su pune ovakvih članaka tijekom svih ratnih godina, objašnjava Jurić, no dodaje da se isto događa i sa člancima koji opisuju život 'na visokoj nozi'. "U našem gradu nisu nikada gospođe tjerale takav luksuz kao sada. Tko pogleda eleganciju dama koje šetaju na Zrinjevcu ili Ilicom, teško može pojmiti odakle volja kćerima, sestrama, zaručnicama i ženama naših vojnika koji su dnevno stalno u smrtnoj pogibelji da se tako kite. Stranci koji dolaze u Zagreb tvrde da nigdje nema tako deplasiranog i pretjeranoga luksuza u odijevanju", piše u jednom članku.
Majke odlaze raditi, djeca prepuštena ulici
Prvi svjetski rat je bio i period iznimno važnog djelovanja Katoličke crkve, pa su tako udareni temelji Caritasu kakvog danas znamo u Zagrebu. I dobrotvorni koncerti su se događali svakodnevno. "To ne možete vjerovati. Bilo ih je u tolikoj mjeri da je došlo do iscrpljenosti građana o čemu svjedoče članci iz sredine 1916. godine", priča arhivistica Jurić.
Vrijeme Prvog svjetskog rata je doba u kojem obitelj doživljava traumu. Majke i udovice su prisiljene potražiti posao i raditi, a djecu su ostavljale kod kuće. Udovice su zauzimale radna mjesta muževa u tvornicama. "Primjera radi, žene poginulih konduktera i poštara pozivane su na radna mjesta kondukterki u ZET-u ili poštarica u Ravnateljstvu pošta", priča Jurić. Između ostalog, žene su održavale ulice, perivoje, bile su željeznički ložači, čistile pruge od snijega i istovarivale robu iz vagona.
Nažalost, nisu sva djeca bila zbrinuta i pod nadzorom pa su upravo ona postala jedan od najvećih problema Zagreba u godinama Prvog svjetskog rata. Neki članci opisuju da se "velik broj djece kližu, sanjkaju, kradu, prosjače, piju po kavanama i idu po ringišpilima, a imaju cipelice i školski su obveznici". Raspuštena i zapuštena zagrebačka djeca su tako vrijeđala prolaznike, bacala kamenje, razbijala izloge i posjećivala kinematografe, a problem je eskalirao do te mjere da je Zamaljska vlada Odjel za bogoštovlje i nastavu, preteču današnjeg Ministarstva obrazovanja, 1916. godine organizirala Konferenciju za zaštitu mladeži na kojoj je utvrđeno da je glavni problem zapuštene djece alkohol i skitnja.
Poziv djeci na skupštinu za dječja prava
Koliko su ta djeca bila organizirana govori podatak da su si međusobno uputila poziv za skupštinu, a protiv spomenute konferencije. "Druže patniče, povodom učestalih anketa i tobožnjih konferencija protiv zapuštenosti djece, dakle protiv nas, krajnje je nužno da se čuje i naš glas. Pohrli druže ne žaleći truda ni troška na pouzdani sastanak na temelju članka 2. Zakona o pravu sastajanja koji će se održati 13. srpnja na Tuškancu na polju za nogomet. Ako si, druže, svjestan svojih svetih zapušteničkih prava, dođi na sastanak kako bi dignuo glas za svoja ugrožena prava", pisalo je u pozivu.
Invalidi su, kaže Jurić, bili problem sličan zapuštenoj djeci. "Iz novinskih članaka je razvidan afirmativan pristup. Skupljao se novac, pisalo se kako im se može pomoći da postanu privredno sposobni, reklamirane su knjige", priča Jurić. Ipak, činjenica je da se nakon rehabilitacije nitko nije pretjerano brinuo za njih pa su tako često završavali na ulici i postajali prosjaci. http://www.dw.de/prvi-svjetski-rat-u-zagrebu-glad-i-siroma%C5%A1tvo/a-17532258
