Sada – nakon cetiri godine u Pekingu, priprema svoju drugu izlozbu i radi za uglednu medunarodnu arhitektonsku tvrtku.
Prvi susret s Kinom prije gotovo cetiri godine bio je korak u sasvim drugaciji svijet.
"Joooj, bio je to kulturoloski sok, htjela sam na prvi avion i doma, nisam nikad u zivotu vidjela toliku kolicinu ljudi i takve guzve. Trebalo mi je vremena da se naviknem na buku i guranje. Trebalo se na pocetku sporazumjeti a, vjerujte, nije bilo lako ni rukama ni crtezima", kaze uz smijeh Miranda.
Nakon Milana, Rija, Meksika, Pariza, New Yorka – u Peking slucajno
Miranda je svjetska putnica, rodena je u Zagrebu 1983. godine, diplomirala je dizajn u Milanu, bila na usavrsavanju u Brazilu. Tamo se pocela zanimati za urbanizam koji je magistrirala u Mexico Cityju.
U Italiji je radila s Renzom Pianom, jednim od najznacajnijih autora moderne arhitekture i dobitnikom Pritzkerove nagrade, a u Parizu s uglednim talijanskim arhitektom i dizajnerom Giannijem Ranaulom na unutarnjoj arhitekturi.
Potom odlazi u London gdje radi na urbanistickom projektu gradske cetvrti Hackney, razvija ljubav za fotografije vezane za arhitekturu koje objavljuje u poznatim casopisima poput Blueprinta, te fotografira za slavnog arhitekta Normana Fostera.
U Peking je dospjela gotovo slucajno, dok je 2011. boravila u New Yorku.
"Trazila sam posao, iz sale se javila na nekoliko ponuda za Kinu, jer nikad nisam bila u Aziji. Nisam ocekivala da ce me itko zvati, ali u roku dva sata, nakon sto sam obavila razgovor u pidzami preko Skypea, imala sam odlican ugovor. Rekla sam – OK, idem na godinu dana da malo vidim, sto je postalo vec skoro cetiri godine", kaze Miranda.
Medijska kustosica u uglednoj arhitektonskoj tvrtki U Pekingu se kao medijski kustos bavi brendiranjem u uglednoj internacionalnoj arhitektonskoj kompaniji SPARK, a zadatak joj je ujedinjavanje stilskog izrazaja svih tvrtkinih ureda – u Pekingu, Sangaju, Singapuru i Londonu. Takoder organizira kongrese, dodjelu nagrada, bavi se grafikom i prezentacijama.
Premda s impresivno medunarodnom karijerom, Miranda svojim najvecim dostignucem ipak smatra to sto je zahvaljujuci svom radu proputovala dosta svijeta, naucila jezike i upoznala druge kulture.
"Za nagradu sam dobila prekrasne prijatelje iz cijelog svijeta, koji su mi uvijek podrska i koje cijenim. To je predivan osjecaj - imati puno najboljih prijatelja!", kaze svestrana umjetnica.
Istice da sada u Kini ima i malo vecu slobodu u radu, pa se nada da ce to uroditi nekim dobrim inovativnim kreacijama.
"Voljela bih sto vise suradivati s ljudima kreativnih zanimanja i raditi na spajanju dva kreativna svijeta. Na taj nacin vec zivimo u globalnom svijetu gdje se puno ljudi bavi s puno stvari. Ne mozes opstati ako si jednostran, sve postaje fuzija, sve je multikulturalno", istice Vukasovic, koja je na vlastitoj kozi osjetila sasvim drugi svijet kada je dosla u Kinu.
Priznaje da joj je u pocetku bilo nejasno kako netko razmislja na nacin posve razlicit od zapadnjaka. "Mislila sam da postoji samo jedan nacin, ali shvatila sam da treba prihvatiti da nismo svi isti i da ne postoji samo jedan nacin razmisljanja. Nakon toga se covjek puno bolje osjeca u Kini", kaze.
Kinezi su 'malo luckasti' i vole pomoci, ali su sramezljivi i nefleksibilni
Svida joj se sto su Kinezi "malo luckasti". Veseli su i znatizeljni, vole pomoci i pritom kreiraju vrlo pitoreskne situacije. Upravo takve situacije vida na svom omiljenom mjestu u Pekingu – Jingshan parku iznad drevnog Zabranjenog grada.
"Fascinantan je, preporucujem svima koji dodu u Peking da ga posjete. Ljudi dolaze pjevati, svirati, vjezbati thai chi. Nema predrasuda – hodas po parku i svakih 100 metara imas sto vidjeti: opernu pjevacicu, malo dalje muski zbor koji pjeva komunisticke pjesme, onda 'dedek' koji plese s radijom itd... Koriste ulicu, zive na ulici i druze se. Malo su otkaceni, a i stariji ljudi su u vrlo dobroj formi jer vjezbaju, plesu, voze bicikl. I 'simpa' mi je kako nose ptice u krletkama u park i vjesaju ih na drvo da se druze s drugim pticama", puna je dojmova Miranda.
Dodaje kako im je najdrazi oblik zabave odlazak u karaoke barove, a obozavaju snimati i "selfije".
Samo se treba naviknuti na njihov nacin zivota i razmisljanja pa nestaju i sve predrasude. Tako je zavoljela i kinesku hranu koja je vrlo raznolika. Preporucuje onu iz provincije Yunnan s juga Kine u kojoj ima puno dumbira, limuna i gljiva, a od egzoticnih stvari korijen lotusovog cvijeta.
"Ima puno stvari koje nisam nikad probala", priznaje uz smijeh - aluzija je to na zapadnjacima malo teze prihvatljiv obicaj da se u Kini jede "sve sto pliva, hoda i leti, a nije brod, covjek i avion".
Miranda kaze da nije nostalgicarka, a kad je pitamo sto joj nedostaje iz Hrvatske, bez razmisljanja odgovara: "Bakini strukli! Toga nema ni u jednom velegradu na svijetu".
Kaze da su Kinezi u osobnim i prijateljskim vezama jako dragi i simpaticni, te vrlo pazljivi, ali i sramezljivi. Na pitanje kakvi su u poslovnim odnosima, Miranda se uz smijeh hvata za glavu. "Joooj meni. Recimo, sto se tice mog zanimanja imamo dosta problema oko ukusa i stila, treba vremena da im se objasni zasto je jedna solucija bolja od druge, imamo dosta diskusija. Nisu toliko fleksibilni".
Zagrepcanka na privremenom radu u Pekingu primjecuje da Kinezi nemaju osjecaj za osobni prostor. "Svi se guraju ako su znatizeljni i priblize ti se, nema tu bas neke intimne distance," kaze Miranda koja se kroz pekinski prometni kaos probija na malom elektricnom mopedu.
Kina pruza velike mogucnosti za uspjeh, posebice u arhitekturi
Smatra da Kina mladim strucnim ljudima iz cijeloga svijeta pruza velike mogucnosti za napredak i uspjeh.
"To je odlicno, ima puno prostora za kreativnost. Citala sam nedavno knjigu o New Yorku 70-ih godina i cinilo mi se kao da opisuje sadasnji Peking. Ima puno mladih ljudi izmedu 26 i 29 godina koji otvaraju vlastiti biznis. Ima dosta umjetnika jer zivot jos nije toliko skup. I ima puno vise prostora za eksperimentiranje jer je doslovno sve 'rad u nastajanju'".
Kina ima razvijenu dizajnersku i arhitektonsku scenu jer sve je vise kreativaca koji su putovali po svijetu i donose nove trendove. S druge strane, i kineska Vlada najavila je da zeli uloziti vise novaca u lokalne kineske arhitekte i umjetnike.
Zanimljivo je sto je u Kini jos uvijek sve dostupno. "Ako zelis upoznati svjetski poznatog umjetnika i aktivista Ai Weiweia - nije tesko doci do njega. Svi znaju gdje mu je studio, moze ga se posjetiti, on je tamo, radi, moze se s njim popricati, sve jos ima dimenziju otvorenog prostora... A sve je vise umjetnika zainteresirano za Kinu, ako citas bilo koji internacionalni blog o arhitekturi, vidjet ces da je dosta clanaka o Kini", kaze Miranda.
Ona je takoder i glazbenica s vlastitim rock bendom. Zove se Soul Pollution i po pekinskim klubovima za malu, ali vjernu skupinu obozavatelja svira njezine pjesme te obrade rock, soul i blues klasika.
Dosad je imala dvije izlozbe u Zagrebu, dvije u Londonu, jednu u Brazilu i jednu u Pekingu, gdje upravo sprema i drugu.
"Sve je vise malih galerija koje drze stranci. I ja sam na poslu dobila dosta slobode da se sama iskazem. Ako zelis raditi i uspjeti – tu dobijes priliku", porucuje Miranda Vukasovic.