Te je godine u selu Medveđi, u današnjoj Srbiji, pri padu sa zaprežnih kola poginuo izvjesni Arnold Pavle. Ime Arnold vjerojatno je potjecalo od 'arnaut', naziva za Albance.
"U stvari je zanimljivo da on uopće nije potjecao iz mjesta Medveđa, nego je nekoliko godina ranije došao s Kosova. Njega je ondje progonio vampir. Arnold Pavle je pronašao njegov grob i namazao se mrtvačevom krvlju nadajući se da će ga vampir prestati progoniti. No to očito nije urodilo plodom, jer su i njegov leš seljaci morali izvaditi iz zemlje i spaliti", ispričao je za Deutsche Welle njemački povjesničar dr. Peter Mario Kreuter, koji je doktorirao na temu "Vjerovanje u vampire u jugoističnoj Europi".
Kada je Kreuter počeo obrađivati tu temu, otkrio je da se kao zemlja iz koje potječu nastariji sačuvani pisani dokumenti o vjerovanju u vampire spominje Srbija, a ne Rumunjska. I stvarno: već u ukazu cara Stefana Dušana iz 1342. godine svećenicima se zabranjuje sudjelovanje u iskopavanju i spaljivanju leševa za koje se pretpostavljalo da imaju čarobne moći.
Milica uzrokovala smrt 18 ljudi
Još je jedan slučaj zabilježen 1725. godine, a dogodio se u jednom mjestu na sjeveru Bosne, koje se u izvorima naziva Gradiška. Ondje se iz mrtvih vratio izvjesni Petar Plogojović. Godine 1731.- 1732. u izvješću iz sela Medveđa nedaleko od Beograda govori se o jednoj ženi, Milici, staroj otprilike 50 godina, s kojom je počeo val umiranja u selu. Milica je navodno uzrokovala smrt 18 ljudi.
I Hrvatska ima svoje legende o vampirima. Dr. Krauter priča o zanimljivom vjerovanju u "kršnike" koje je bilo rašireno u Dalmaciji.
"Riječ je o ljudima koji su rođeni u posebnim okolnostima, recimo za posebno jakog nevremena. U Dalmaciji je 'kršnik' protivnik vampira. U borbi s vampirom on se ne bori kao čovjek, nego njegova duša posebnim danima napušta tijelo i kreće u boj protiv vampira", ispričao je Krauter.
U Banatu vampir uništio automobil
Iako su najstarija pisana izvješća pronađena u Srbiji, legende o vampirima su daleko starije. Dokazuje to i činjenica da se fenomen vjerovanja u vampire pojavljuje u cijeloj jugoistočnoj Europi, iako se legende međusobno razlikuju doslovce od sela do sela. No, različite legende ipak imaju nekoliko dodirnih točaka.
"Vampir je mrtvac koji se vraća i nanosi štetu živima. To može biti uništavanje žetve i uznemiravanje stoke. U Banatu se, recimo, pojavio slučaj u kojem se mrtvac vratio među žive i uništio jedan automobil. No vampir također uzrokuje bolesti kod ljudi i ubija ih. Pri tome obično ne pije krv. To je vjerovanje nastalo na temelju pogrešnih tumačenja u 18. stoljeću, jer su ljudi bili šokirani leševima koji navodno imaju krv u ustima, no radilo se o tekućini nastaloj raspadanjem tijela", kazao je Krauter.
Nacionalnost vampira nikad se ne spominje
Inače, zanimljivo je da vampir skoro nikada nije stranac, nego osoba iz bližeg ili daljnjeg susjedstva. Dapače, nacionalnost navodnog vampira se nikada izričito ne spominje.
Koliko su različite priče o vampirima, toliko se razlikuju i "metode" za njihovo onesposobljavanje. Ako je bilo poznato o kome se radi, onda su seljaci otišli na groblje i iskopali leš. Ukoliko je tijelo bilo u dobro očuvanom stanju tada mu se ponekad odrezala glava, no većinom se tijelo spalilo, a pepeo rasuo. No, ako nije bilo poznato tko je vampir, onda se moralo u prvom redu zaštititi samog sebe od napada. U tu se svrhu, primjerice, koristio bijeli luk kojim su premazivane pukotine na prozorima i vratima ili su na kuću i vrata crtani križevi. To se u nekim dijelovima Europe upražnjava i u današnje doba", zaključio je njemački povjesničar.
