Mo Yana su spominjali među favoritima za ovogodišnju nagradu, uspoređuju ga s Kafkom, dobitnik je uglednih kineskih književnih nagrada, a njegovi su romani cijenjeni i prevođeni i u svijetu.
Mo Yan je inače pseudonim (znači: Šuti!), koji je Guan Moye odabrao kad je napisao svoj prvi roman. Govoreći na Otvorenom sveučilištu u Hong Kongu, objasnio je kako mu se pseudonim činio prikladnim jer je poznat po otvorenosti u govoru, pa je ime – koje znači "ne govori", odnosno "šuti" – uzeo kako bi samog sebe podsjetio na šutnju.
Premda je većina pratitelja cijele gužve oko Nobela očekivala da će pobijediti Haruki Murakami, koji je vodio na kladionicama, Švedska akademija nije se dala smesti halabukom, te su odlučili ovjenčati pisca koji, prema obrazloženju, u svojim djelima spaja halucinatorni realizam, narodnu predaju, i suvremenost.
Roman napisao u 43 dana koristeći kist i papir
I to u nemalom broju djela: smatra se jednim od najproduktivnijih kineskih pisaca – kao i jednim od najslavnijih, najčešće zabranjivanih, i najviše piratiziranih – a svoj posljednji roman, Život i smrt me iscrpljuju, napisao je, navodno, za samo 43 dana, i to iako piše "po starinski", koristeći kist i papir.
Karijeru je, inače, započeo još 1981. godine, s romanom Kiša pada u proljetnoj noći, i nastavio je, usprkos čestim kritikama Kine, vrlo uspješno, brojnim kratkim pričama i romanima. Polovicom devedesetih, počeli su se pojavljivati prijevodi njegovih djela i izvan Kine, gdje ga je kritika dočekala s popriličnim oduševljenjem.
Slava mu se još proširila kad je po njegovim romanima snimljen i film, Crveni sorgum, te su mu počeli nadjevati nadimke poput "kineski Kafka". Prepoznatljiv upravo po silno nasilnim i često fantazmagoričnim elementima u svojim djelima, povremeno je uspoređivan i s Rabelaisom, jer uz sklonost groteski njeguje i britak, izoštren smisao za humor.
Mo Yan piše jer ima što reći
Usprkos tome, u domovini ga često smatraju pomalo starinskim piscem: većina njegovih djela događa se u prošlosti, te se ne bavi onime što je trenutno najveća knjiška moda u Kini, problemima dvadesetogodišnjaka koji se hrvu s ispitima, ljubavlju i samostalnim životom. Sam Mo Yan izjavio je za časopis Time da ne može uživati u takvim romanima, iako razumije da "postoje razlozi za njih."
Također, otvoreno priznaje da je pisati počeo sa željom da se izvuče iz siromaštva, no taj je cilj odavno postigao. "Sad kad si mogu priuštiti valjuške, zašto još uvijek pišem? Jer imam što reći!
