U utorak je list New York Times na svojim stranicama našao mjesta za predstavljanje hrvatskog kustoskog kolektiva WHW, kojeg čine kustosice Ivet Ćurlin, Ana Dević, Nataša Ilić i Sabina Sabolović, te dizajner i publicist Dejan Kršić.
Ime kolektiva je What, How & for Whom (WHW), a uzeli su ga po prvoj izložbi koju su postavili u Zagrebu 1999. godine, 'Što, kako i za koga' povodom 150. obljetnice objave Komunističkog manifesta. Uslijedio je projekt Broadcasting, posvećen Nikoli Tesli, 2001. -2002. godine, nakon čega se WHW registrira kao neprofitna organizacija.
Govoreći za NYT, kustosice su objasnile kako ih je u početku, te 1999. godine, zbližio zajednički interes za politiku. "Jedna od središnjih točaka oko kojih smo se složili je bio pokušaj da shvatimo kako smo se našli u zemlji koja je toliko zatvorena u sebe i opsjednuta sobom. Uvijek smo se smatrali Jugoslavenima zbog snažnih veza između Zagreba, Beograda, Sarajeva, Ljubljane. Željeli smo ponovno otvoriti te veze. Nije nas zanimalo to jačanje pojma države organizirane isključivo na nacionalnosti", kaže kustosica Ivet Ćurlin.
Svi rade sve poslove
Nakon uspjeha prve izložbe, koja je trebala predstaviti radove lokalnih umjetnika, a završila je kao velika međunarodna izložba, kustosice su se odlučile na registriranje WHW-a kao neprofitne organizacije. "Smatrali smo da radeći zajedno možemo dobiti određeni zamah i određenu vidljivost koju ne bismo bili u stanju sami postići. Tada nismo odlučiti da ćemo zajedno raditi još 10 godina, već smo radili na jednom projektu, a zatim još jednom...", objasnila je Ćurlin.
A u tih deset godina kolektiv je naučio raditi zajedno. Ideja je da svi dijele sve odgovornosti, od izrade proračuna do javnih predstavljanja i odgovaranja na e-mailove - tako da svi osjećaju da imaju jednako pravo glasa. Od 2003. godine, WHW ne samo da balansira rad na međunarodnim izložbama i izdavanjima publikacija, već je počeo postavljati izložbe u Galeriji Nova u Zagrebu. Lani su bile kustosice za hrvatski paviljon za 54. Venecijanski bijenale, naslova "Potrebno je živjeti samouvjereno… gledajući".
"Uvijek pokušavamo povezati galeriju s projektima koje radimo u inozemstvu. Volimo da smo ukorijenjeni u prostoru koji poznajemo, a to pomaže i u smislu vidljivosti i kontinuiteta. S druge strane, pritisak za proizvodnjom zna biti težak", kaže kustosica Sabolović.
'Revolucionarniji su od većine kustosa'
Upravo zbog takvih pritisaka koji uključuju i proračunska ograničenja, kustosice su odlučile objaviti cijeli budžet koji su imale za slaganje 11. Istanbulskog bijenalea.
"To je stvarno nevjerojatno da su objavili proračun i pokazali odakle je novac došao i gdje je otišao. To je samo po sebi bilo nevjerojatno. Nikad nisam čuo da je netko to prije napravio, da se prihvatio tih pitanja politike i društva, a ne ih prešutio", komentirao je Trevor Paglen, njujorški umjetnik koji je surađivao na nekoliko projekata s WHW.
"Oni su duboko utjecajni iz nekoliko razloga. Predstavili su puno umjetnika i mislilaca s kojima mnogi ljudi prije nisu bili upoznati. No, više od toga, s njihovom radnom etikom i njihovom razinom predanosti - i s tankim proračunom - i s njihovom običnom snagom volje, uspjeli su dati veliki doprinos setu intelektualnih vještina i razgovora", opisao je Nato Thompson, glavni kustos Creative Time, neprofitne organizacije u New Yorku.
"Revolucionarniji su od većine kustosa. Mislim da u odnosu na modele koje razvijaju i predlažu te ideje o tome što to znači biti kustos, ne vidim druge kustose koji se razvijaju u takvoj mjeri", dodao je još Thompson.
Ove jeseni WHW sprema izložbe u Utrechtu i Antverpenu, naslova 'Koliko fašizma?', a sljedeće godine će se baviti organizacijom sedmog izdanja Meeting Points, festivala suvremene umjetnosti koji se održava svake dvije godine. Ovaj put naglasak će biti na umjetnicima iz arapskog svijeta. Festival će biti otvoren u Kairu u rujnu 2013. godine, nakon čega će otputovati u osam gradova, uključujući i Bejrut, Amman, Atenu i Bruxelles.
