Protagonisti Montažstrojeva projekta Budućnost je sada, Ratko Iveković, Svebor Kamenski Baćun, Siniša Kovač, Nikola Nedić, Sara Renar i Dario Stajčić, uspjeli su bez nanošenja materijalne štete oskvrnuti imovinu HGK.
"Možete li zamisliti da se ovdje događaju orgije?", pitanje je koje im je još lani postavljeno u podrumskim prostorijama zgrade u Rooseveltovoj 2, optočene mahagonijem i "napucane" skupim kožnim foteljama, vrijednim umjetničkim djelima koje je HGK spasio od propasti, kao i njihove autore, klavirom... U toj fazi projekta, imitaciji "intervjua za posao", lista od pedesetak prijavljenih srezana je napola.
Očigledan odgovor je – da. U takvom ambijentu zaista nam nije teško zamisliti raskalašenu luksuznu zabavu. "Radna skupina za budućnost" redatelja Boruta Šeparovića napravila je simulaciju tih orgija i to na namještaju koji im je na korištenje dala Komora, čija se svrha propituje u ovoj predstavi. Kako u njihovoj anarhiji novac ne postoji, umjesto ulaznica gledatelji su donijeli namirnice od kojih su protagonisti napravili večeru.
Za razliku od predstavljanja u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, gdje su gledatelji mogli postavljati pitanja protagonistima i teoretizirati s njima, u samoj prezentaciji u HGK nije bilo dvosmjerne komunikacije. Osim, dakako, za vrijeme pripravljanja večere prije izvođenja komada i za vrijeme objeda poslije izvođenja, kad su gledatelji mogli testirati ideje koje im je revolucionarno vijeće razložilo.
Podsjetimo, Budućnost je sada je fantazija o razdoblju koje je pred Hrvatskom nastavi li se kretati u istom smjeru i prijelomnoj točki u kojoj se društvo mijenja iznutra, a ne dirigirano izvana ili zbog nepogoda kakve se viđaju u holivudskim filmovima katastrofe.
Zanimljivo je da su sudionici upravo takve katastrofalne događaje – od dolaska izvanzemaljaca do klimatološke kataklizme – zamislili kao razlog promjena. No, nakon višemjesečnog rada na scenarijima za budućnost, između 10 mogućih varijanti odabrali su kroatiziranu verziju Anarhije u Bavarskoj, drame Rainera Wernera Fassbindera, te osmislili Socijalističku anarhiju Hrvatske.
Radikalni zaokret
HGK tako nije jedina institucija poništena u ovom procesu osmišljavanja korjenite izmjene smjera u kojemu društvo ide – poništeni su i Crkva, novac, banke, brak... I to zato što je smjer koji se dovodi u pitanje rezultirao ogromnim brojem nezaposlenih i bogaćenjem šačice ljudi, neotplativim javnim dugom, lažnim moralom te zasad djelomičnom privatizacijom i komercijalizacijom javnih službi koje bi trebale biti dane na korištenje građanima pod ravnopravnim uvjetima.
"Nismo nikome ništa dužni jer nismo kreditno sposobni. Mi ne vodimo računa o ugledu poslodavca jer smo nezaposleni", govore u jednom momentu ovi mladi ljudi, koji u trenutnoj podjeli karata vide sebe kao višak u društvu i poručuju: "Želimo da nas shvatite ozbiljno, mi nismo glumci."
Pored svih poslanica javnim osobama u Hrvatskoj, od Zdravka Mamića do Ive Josipovića i Andree Zlatar, zasigurno je najšokantnija poslanica "bivšim drugovima", u ovom slučaju "drugaricama". Projekt je, podsjetimo, think-tankazapočeo pozivom na oformljivanje .
Kritika drugova
Mnogi od prijavljenih napustili su ga jer se nisu slagali s njihovim uvjerenjima, tumače nam u Montažstroju, ili jesu, ali nedovoljno da bi o tome progovarali javno. Za razliku od Ratka Ivekovića, koji je izložio mračne detalje oko svoje karijere u Europapress Holdingu, gdje je sudjelovao u u politikama koje su vodile otpuštanju ljudi, da bi i sam na kraju dobio otkaz, baš kao i kolega koji ga je otpustio, djevojka koja radi na crno nije htjela govoriti o tome u kontekstu da se radi o potkradanju kako nje, tako i ostatka društva.
Zatim, djevojka koja je završila fakultet plaćen javnim sredstvima, smatrala je da obrazovanje ne može biti besplatno. Nadalje, mlada ekonomistica je doživjela ukidanje novca kao poništenje vlastite profesije.
Koliko je korektno prokazivati ih u predstavi dok ih nema da iznesu svoju stranu priče? U Montažstroju smatraju da je to možda jedina relevantna kritika. Objašnjavaju je okolnostima u kojima živimo – uključujemo se u upravljanje zajednicom samo jednom u četiri godine na izborima, nakon čega nemoćno mlatimo praznu slamu pljuvanjem po ljudima koje smo izabrali.
Koja je korist od pljuvanja?
"Kritika državnih dužnosnika i osoba iz gospodarskog života postala je deplasirana. Odgovornost je i na građanima", kazala nam je producentica Nataša Mihoci.
U samoj prezentaciji protagonisti kažu da kazalište može pokrenuti nešto relevantno za društvo i da sami kazalištu žele vratiti njegovu važnost. A po njima, nije samo važno, nego je i ključno građane natjerati da razmisle o stvarnoj participaciji i preuzimanju odgovornosti za vlastiti život i za budućnost zajednice.
