'Kod nas plesna umjetnost ne može raširiti krila'

Nakon njemačke premijere autorskog sola Something to do with death, uspješna hrvatska koreografkinja Sanja Tropp Frühwald odlučila je svoj rad približiti i domaćoj publici.

27.1.2010.
12:48
VOYO logo

Koreografkinja, autorica i plesačica Sanja Tropp Frühwald diplomirala je suvremeni ples i koreografiju na Eksperimentalnoj plesnoj akademiji u Salzburgu (SEADu).

Više puta je nagrađivana za svoj rad, na domaćim i na festivalima u inozemstvu, a 2005. predstavljala je Hrvatsku na Bijenalu mladih umjetnika Europe i Mediterana. Dobitnica je stipendije programa DanceWeb '07 u Beču, te je proglašena najboljom mladom koreografkinjom Hrvatske za 2007. godinu na Platformi mladih koreografa.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Suosnivačica je nekoliko nevladinih organizacija koje se bave plesom, kazalištem i alternativnom kulturom (EkS scena, Zagreb; Autonomna tvornica kulture, Zagreb; Tanzbuero, Salzburg).

O njenim prošlim i budućim projektima na domaćoj i svjetskoj sceni, ''klimi'' i mogućnosti razvoja u koreografskoj i plesnoj domeni unutar Lijepe naše, ali i izvan njenih granica, te o svemu ostalom što bi vas moglo zanimati, porazgovarali smo s mladom autoricom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U kojoj je mjeri vaš rad poznat domaćoj publici?

Hrvatskoj plesnoj publici autorskim radom predstavila sam se po prvi put prije odlaska na akademiju u Salzburg, tada sam još 2003. godine na Platformi mladih koreografa izvela svoj prvi kratki solo-rad pod naslovom Utjecaj mjeseca na život homo sapiensa, na kojem sam surađivala sa svojom tadašnjom pedagoginjom Lidijom Ferin i videoumjetnikom Markom Čaklovićem.

Nakon toga su uslijedile i dvije autorske suradnje s kolegicama Kristinom Bajzom i Majom Kovač, te redateljem Mariom Kovačom (s kojim planiram i novu suradnju za sljedeću godinu na jednoj novoj produkciji) na predstavama Jutro i Ptice, ptice, ptice. Te predstave, a osobito Jutro, koje mi je do danas ostalo u najljepšem sjećanju, bile su prilično zapažene i pokupile su nekoliko nagrada.

Uslijedila je pauza tijekom studija, a Almost, za koji sam 2007. dobila nagradu na Platformi mladih koreografa, moja je "diplomska" predstava s akademije. I nakon toga sve produkcije VRUM kolektiva, solo Something to do with death, Tainted, ostvaren u suradnji s HNK Varaždin, te Vanishing Acts, koji je koprodukcija s dance lab collectivom i &TD Teatrom, predstavljene su i hrvatskoj publici, što premijerno i kroz koprodukcije, a što kroz gostovanja na festivalima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bilo bi mi drago da su se te predstave u Hrvatskoj izvedene više od samo nekoliko puta, no to je za sada još uvijek sudbina nezavisnih plesnih produkcija. Kvalitetom i raznolikošću rada cijela plesna scena u Hrvatskoj konstantno radi na poboljšanju uvjeta rada, no još nam uvijek nije lako, jer smo limitirani, prije svega, oskudnim financijskim sredstvima.

U rodnom Varaždinu angažirala sam se i oko organizacije plesnih događanja i radionica, što je rezultiralo i pilot-projektom festivala Perform-d-ance, koji se trenutno svim silama bori da stane na svoje nezavisne noge.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tu je i pedagoški rad, a i izvedbeno-glazbeni projekt DJ Evil Sista ft DJ Mijau.

Na Platformi mladih koreografa prije tri godine proglašeni ste najboljom mladom koreografkinjom. Koliko je to priznanje utjecalo na vaš daljnji rad i na domaćoj i na svjetskoj sceni?

arti-201001200072006 Nagrada za najperspektivniju mladu koreografkinju osobno mi je zaista puno značila. To je priznanje koje dolazi od strane struke i veliki je poticaj mladom koreografu da se nastavi razvijati i raditi na sebi.

Također, bio je to prvi korak uspješne suradnje s Platformom mladih koreografa i organizatoricama Tamarom Curić i Larisom Lipovac, s kojima od tada svake godine na Platformi mladih koreografa uspješno surađujem.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U te zadnje dvije i pol godine, od kad sam diplomirala i djelomično se i vratila u Hrvatsku, mislim da se dosta toga promijenilo, kako u mom autorskom radu i na domaćoj sceni, tako i u Austriji i u drugim zemljama u kojima sam imala prilike predstaviti svoje radove. Iako u svakom kreativnom procesu i radu na novim projektima tražim nove izazove, razvijam nove spoznaje o svojim koreografskim metodama i pristupu suvremenoj plesnoj izvedbi, te imam još puno toga za naučiti, danas se osjećam puno snažnije, "odraslije" kao umjetnica.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Diplomirali ste suvremeni ples i koreografiju u Salzburgu, kakva je tamo 'klima' što se tiče područja kojim se bavite u odnosu na Hrvatsku?

Salzburg je prilično poseban grad, koji je teško uspoređivati s bilo kojim drugim mjestom. Zapravo, ako malo bolje razmislim, kad dobro poznaješ neki grad, mjesto, zemlju, i kad taj grad postane i dio tebe, ni ne možeš više zaista objektivno komparirati... Svakako mogu reći da je u Salzburgu drugačije nego recimo u Zagrebu, ali Salzburg je i puno manji grad. Samim time i kreativni svijet je manje živahan, puno je manje nezavisnih plesnih produkcija i inicijativa.

S druge strane, Salzburg je grad koji ima jaku akademiju suvremenog plesa koja je već izgradila i svoju tradiciju, tri plesna festivala, nekoliko izvedbenih prostora za ples... I u Salzburgu i u Zagrebu, a ostale, manje gradove u Hrvatskoj neću ni spominjati, suvremena plesna umjetnost nedostatno je financirana da bi mogla ''raširiti'' krila u svom punom rasponu. Samim time, "klimatski uvjeti" ni tamo ni ovdje nisu idealni.

Trenutno radite kao docentica na sveučilištu Mozarteum i ORFF institutu u Salzburgu, mislite li da vam domaće tržište ne pruža mogućnost da se izrazite u tolikoj slobodi kao austrijsko, ili je taj posao samo stvar situacije u kojoj ste se našli?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ja na austrijskom sveučilištu kao predavač gostujem povremeno, to nema nikakve veze s mogućnosti izražavanja. I u Hrvatskoj se povremeno bavim pedagoškim radom, naprimjer u pomlatku Studija za suvremeni ples, a s obzirom na trenutnu nomadsku prirodu mog umjetničkog rada, trenutačno bi mi bilo teško imati stalno radno mjesto predavača. Na ovaj način mogu raditi više stvari odjednom, a to mi za sada više odgovara.

Surađivali ste s brojnim uspješnim stranim i domaćim imenima, kao npr. Bad Co., Charles Linehan, Matej Kejžar, Ted Stoffer, Eileen Standley, Ori Flomin... Tko vam je od njih najbolje 'sjeo' ?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na to pitanje je zaista nemoguće odgovoriti! Sa svakim od koreografa s kojima sam radila kao plesačica/izvođačica naučila sam stvarno jako puno. Neki od njih bili su i moji profesori, s nekima od njih razvila sam vrlo bliski i prijateljski odnos, a svi redom obilježili su i mene kao izvođačicu i kao autoricu. Također, umjetnički rad svakog od njih ponaosob iznimno cijenim i poštujem.

Jutro, Ptice, ptice, ptice, Flutter, Moving south, Almost, Museum of movement no.8, Something to do with death, posljednji je ovog vikenda doživio i svoju prvu njemačku izvedbu u Düsseldorfu, koji vam je projekt najdraži i zašto?

To je otprilike kao da me pitate koje mi je od moje djece najdraže – pa se bojim da nemam baš precizan odgovor. Neki od ovih radova bili su kraćih procesa, ili više eksperimentalne prirode – opet dali su mi uvida u neke druge dimenzije izvedbene umjetnosti do onih koje sam do tada poznavala.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Drugim radovima, pogotovo radovima u zadnje dvije-tri godine (Something to do with death, Tainted, Vanishing Acts) bavila sam se kroz duže radne procese, više su i javno izvođeni, gostovali su na festivalima u inozemstvu, pa su imali prilike i sa svakom novom izvedbom ponovno oživjeti, razviti se, nadograditi... Tako je i prva njemačka izvedba sola Something to do with death bila za mene nešto sasvim novo i posebno... Ne znam, eto, sa svakim novim projektom koji počinjem kao da počinjem i jedno novo poglavlje u svom životu!

I za kraj, hoće li domaća publika uskoro imati prilike uživati u vašim performansima?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hoće! Upravo krećemo s probama za novu produkciju VRUM performing arts collectiva pod radnim naslovom Bones, a koju će zagrebačka publika premijerno moći vidjeti 16. i 17. travnja u Plesnom centru Zagreb u Ilici. Sam projekt koprodukcija je VRUM-a s Plesnim centrom / Hrvatskim institutom za pokret i ples, koji je institucija s kojom u zadnje vrijeme vrlo blisko i lijepo surađujem.

Projekt Bones autorski je projekt na kojem surađujem s izvanrednom berlinskom plesnom umjetnicom Jule Flierl, te jednim od najtalentiranijih mladih doajena hrvatske videoumjetnosti Goranom Škofićem...

Osim toga, trebali bismo ponovno uskoro izvesti i dijelove projekta Vanishing Acts, a planirana su i još neka gostovanja u inozemstvu, sa starim proukcijama...

Svakako, vidimo se uskoro na hrvatskim pozornicama!

Tekst se nastavlja ispod oglasa
sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo
Još iz rubrike
Image

Artistico predstavlja zanimljiv festivalski program i poziva na najkreativniju nabavku poklona

Još iz rubrike
Image

Artistico predstavlja zanimljiv festivalski program i poziva na najkreativniju nabavku poklona