Suzana Bosnić predstavila je svoju prvu zbirku priča Pod zemljom u velikim cipelama. Uz autoricu knjigu će predstaviti urednica knjige Darija Žilić, dobitnica književne nagrade Kiklop 2011. te nagrade Julije Benešić za književnu kritiku 2010. i poznati književnik i književni urednik Miroslav Mićanović, dobitnik nagrada Duhovno hrašće 1998. i Fran Galović 2004. Zbirka je objavljena u izdanju nakladničke kuće Funditus iz Zagreba.
Knjiga Pod zemljom u velikim cipelama nudi život kakav jest - često bez happy enda, ogoljen, stvaran, ciničan, bez smisla za kojim tragamo i bez objašnjenja. Likovi priča uvlače nam se pod kožu i svojom životnošću zrcale nas same, baš kao što i osjećaji koje priče pobuđuju u potpunosti nalikuju na naše trenutke sreće i poniženja. Kako načinom pripovijedanja tako i tematikom, zbirka donosi vrhunski koloplet nostalgičnih, magičnih, mračnih, samoironičnih, erotičnih i nježnih slika koje izviru iz naizgled neutralne opservacije migracije, neimaštine, ljubavi, čežnje, potrage za smislom, obiteljske pripadnosti, smrti ili nemoći starosti.
O autorici:
Suzana Bosnić rođena je na prvi dan jeseni 1976. godine u Splitu.Odrastala je na Korčuli u mjestu Blato, a 1999. godine odlučuje promijeniti adresu stanovanja te seli u Zagreb. Upisuje studij Informatike. Počinje raditi kao novinarka. U to vrijeme otkriva radionicu kratkih priča u Centru za kreativno pisanje pod vodstvom Miroslava Mićanovića. Kratke priče su se nizale jedna za drugom dok nije nastala čitava zbirka. Nastavlja s radionicama u CeKaPe-u pod vodstvom Tomislava Zajeca te Marinka Koščeca. Neke njene priče objavljene su u književnom časopisu Tema, časopisu za književnost Quorum i zbirci kratkih priča Krom i Pakao, a neke i nagrađene. I dalje živi u Zagrebu te radi kao novinarka na portalu Net.hr.
Osvježenje na književnoj sceni
Knjiga kratke proze Pod zemljom u velikim cipelama autorice Suzane Bosnić osvježenje je na književnoj sceni, jer predstavlja odmak od već pomalo zamorne stvarnosne proze. Naime, riječ je o začudnim pričama u kojima mlada autorica suvereno pripovijeda o ljubavi, obiteljskim tajnama, čudnovatim putovanjima, o životu i smrti. Njezin stil možemo označiti i kao pomalo noirovski, jer povezuje estetiku ružnoće i običnost svagdana, igru riječima, ali i vješto pripovijedanje. Likovi njezinih priča su senzibilni junaci i junakinje u potrazi za smislom života, opsesivni ljubavnici, usamljenici, obiteljski otpadnici, ali i tragični ljudi, čije sudbine su nalik sudbinama ukletih junaka u pričama Edgara Allana Poea. Posebnost su i poante tih priča koje otkrivaju drugačiji smisao, obrću ga i bacaju neko novo svjetlo u tumačenje. Čitatelji kratkih priča uživat će u mračno-mediteranskom ugođaju, ali i u ljubavnim i krimi zapletima, obiteljskim travestijama, u bogatom vokabularu, kojeg čine dijalektalne riječi, psovke, ali i bogata metaforika. Suzana Bosnić rabelaisovski piše o tjelesnosti, ne zazirući niti od njegove grotesknosti. No ono što je najzanimljivije, ovo su priče koje se mogu činiti i arhetipskim, jer mudro govore o Životu, Ljubavi i Smrti", stoji u osvrtu urednice.
Recenzije:
Kratke priče kojima se autorica predstavlja u ovoj knjizi samo na prvi pogled mogu biti promatrane kao nastavak ili odvjetak svojevrsnog novog uzleta vrlo kratke proze, koja u sjećanje bez daljnjega priziva mjestimice hladni asketizam pisaca kvorumaške generacije. Ponešto dublji uvid u prozni prvijenac Suzane Bosnić u njezinim će krajnje koncentriranim rečenicama otkriti, međutim, ponajprije poeziju žudnje za prošlim vremenima, upamćenim događajima i izgubljenim ljubavima. Upravo je ta žal za negdašnjim kroz krhki mehanizam prisjećanja ono što ovim pričama daje neophodno potrebnu autentičnost, te na taj način autoricu predstavlja kao i više nego dobrodošlo osvježenje na domaćoj literarnoj sceni. (Tomislav Zajec)
Radoznalog i razbuđenog čitatelja knjiga kratkih priča Suzane Bosnić Pod zemljom u velikim cipelama vodi po različitim „tekstualnim bojišnicama“ njezinih iskustava i pustolovnih otkrića. Između ljubavi i smrti, kao naizgled udaljenih tematskih (i životnih) čvorišta, u pričama i s pričama traži se ono nešto izgubljeno u svijetu koji se predaje vrtoglavosti i opsesijama, brzini u kojoj promiču i zaboravljaju se velike i male ljubavi, obične i nerazumne smrti… Pisani sigurno o nesigurnom, s različitim namjerama, tekstovi neobičnih prizora, uzbudljivih slika i sintagmi, iznenadnih uvida i pogleda na ono što je okružuje, prati i ne napušta, čitatelja zavode imenima i simbolima (od Sophie Loren, Nikole Tesle do Spinoze), od pričanja do prešućivanja, mudrosti i šutnje… Kratke priče Suzane Bosnić, koje se gotovo redovito promeću u njima srodne, ili manje bliske oblike, traže ono što je njihovim junacima uskraćeno i što im je život oduzeo. Bizarno na trenutak, šokantno i nesigurno, nerijetko se, u ovoj raznorodnoj, fragmentarnoj, lijepoj i neobičnoj knjizi, mijenja za one trenutke padajućih zvijezda, pogleda u beskraj svemira i njegovu neizvjesnost, pretvara u žudnju, nostalgiju kakvu već donosi pjesma starinskog ormara ili neka druga sretnija priča. (Miroslav Mićanović)
