Kriza koja nas zaista muči kriza je ljudskosti i povjerenja i događa se na pojedinačnom, ljudskom planu, ne na globalnim burzama. Ova predstava ne nudi rješenje, ali ukazuje na mogućnost, a to je sigurno puno više nego danas mogu ponuditi brojni globalni spasitelji svijeta.
Kazalište Virovitica s predstavom Srce boksača, nagrađena je 2009. godine na ASSITEJU.
Jedina stvar neugodnija od druženja s luzerom druženje je - dvojice luzera. A baš se dvojica takvih susreću u drami Lutza Hübnera Srce boksača i to u jednom od najneugodnijih prostora u kojem se čovjek može naći - staračkom domu.
Jojo, tinejdžer bez djevojke i bez pravog prijatelja priznao je krađu i kažnjen je obavljanjem društveno korisnog rada: pomaganjem u staračkom domu, konkretno, bojanjem sobe u kojoj živi Leo.
Ovaj ostarjeli boksač nakon moždanog udara živi sam u domu, bez ikakve vidljive komunikacije s vanjskim svijetom, okrenut isključivo vlastitim mislima i boljoj prošlosti. Jojo, koji život nikako da započne i Leo koji nikako da ga završi osuđeni su tako jedno na drugo.
A onda se iz netrpeljivosti vještom rukom pisca počinje graditi složeni odnos: ispod fasada koje svi održavamo pred svijetom počinju se otvarati one zanimljive i malo poznate unutrašnjosti koje sasvim neočekivano nalaze zajednički jezik.
U izoliranom mikrokozmosu otužne sobe u staračkom domu najednom kao da se događa globalno zatopljavanje, ali za razliku od onog pravog, velikog i važnog s negativnim posljedicama oko kojeg smo svi zabrinuti, ovo malo i svijetu nevidljivo zatopljavanje rezultira pozitivnim mislima i nadom.
U Hübnerovoj sobi rađa se bliskost, prijateljstvo koje otapa santu leda i pretvara se u blisku suradnju dvoje klinaca u duši, suradnju u kojoj se Jojo i Leo udružuju protiv nepravednog svijeta, učeći jedan od drugog kako ga preživjeti i na kraju pobijediti.
U drami u kojoj naizgled ne postoji dramski protagonist - dvojica prijatelja kao da su antagonisti - u glavnoj ulozi pojavljuje se vanjski svijet uređen po mjeri nekih drugih ljudi, svijet u kojem se ni jedan ni drugi ne snalaze, ali kojem su se spremni suprotstaviti svim sredstvima. Jer, pokazuje se, obojica su borci, boksači, a kod takvih je bitna samo jedna stvar: veliko srce.
Pred takvim velikim srcima svijet se mora pokoriti, i starac i dječak bude se iz vegetiranja, ružnog sna nepripadanja svijetu i pronalaze svoje mjesto u realnosti. (Jasen Boko)
