Uz mnoga poznata domaća imena, poput Mime Simić, Ante Tomića, Jurice Pavičića, Borisa Dežulovića, Zorana Ferića, Predraga Raosa, Belmonda Miliše, Prčigin trećeg dana, koji se samo za tu večer pretvara u Storybouncing, na druženje u kavanu hotela Bellevue u 22 sata dovodi slavnog inozemnog gosta – Richarda Berryja.
arti-201002080089006 O tome kako je došlo do suradnje sa splitskim festivalom pričanja priča, što točno sprema za hrvatsku publiku, kako se živi od storytellinga izvan granica Lijepe naše i kakva je situacija u njoj, rekao nam je Richard Berry, profesionalni ''pričatelj priča'' iz Walesa.
Kako je došlo do suradnje s Pričiginom? Tijekom festivala umjetnosti u Nenzingu u Austriji upoznao sam Borivoja Radakovića i od tada surađujemo na mnogim projektima. Godine 2002. bio sam pozvan kao gost festivala Dani Walesa, koji se održavao u Zagrebu, a kasnije sam zajedno s grupom britanskih, hrvatskih i srpskih pisaca sudjelovao na zbirci kratkih priča pod nazivom Hrvatske noći, koja je izdana 2005. godine. Tijekom njihove kratke turneje po Walesu bio sam u prilici i biti njihov domaćin.
Osim što sam nastupao kao storyteller na samom festivalu, radio sam i s djecom u školama i po raznim knjižnicama u Zagrebu.
Što pripremate za ovogodišnje izdanje splitskog festivala pričanja priča? Na ovogodišnjem izdanju predstavit ću najvažnije činjenice o urbanoj tradiciji pričanja priča u Velikoj Britaniji, ispričati jednu svoju priču te jednu koju svi znamo, i to na velškom engleskom.
arti-201003080224006 Jeste li surađivali još s kime iz Hrvatske? Imao sam priliku upoznati i raditi s Jasnom Held, profesionalnom ''pričateljicom priča'' iz Hrvatske kada je gostovala u Walesu prije mnogo godina. Bilo mi je jako drago kad sam je nedavno susreo u Dubrovniku, gdje sada živi i radi.
Jedan ste od rijetkih koji se profesionalno bavi storytellingom i doslovce živi od toga. Od kada se bavite pričanjem priča, kako je sve krenulo? ''Trenirao'' sam kao glumac u Londonu, gdje radim i živim od 1975., od kada sam uključen u kazališno obrazovanje. No, moje me dvoje djece uvjerilo u neizmjernu važnost pričanja priča, tako da zadnjih dvadeset godina radim po raznim školama, zatvorima, bolnicama, malim kazalištima, centrima i umjetničkim festivalima.
Kakva je situacija trenutno vani što se tiče storytellinga, morate li biti savršeno dobri da biste uspjeli ili ima mjesta i za početnike? Pričanje priča je osnovna ljudska aktivnost. Ljudi diljem svijeta uvijek su pričali i uvijek će pričati priče.
I danas u doba interneta još uvijek se ideje prenose pričanjem (pritom mislim isključivo na usmeno pričanje priča, a ne na pisanje ili čitanje). Oni koji žele postati "pričatelji priča" imaju mnogo mogućnosti naučiti to na raznim sveučilištima i privatnim školama. Najbolji način da naučite je da to zaista i radite. Samo trebate početi. To je ono u čemu su ljudi zaista dobri.
Jeste li upoznati sa stanjem u Hrvatskoj, mislite li da ima prostora da se i tu netko profesionalno bavi pričanjem priča Mnogo profesionalnih ''pričatelja priča'' ima više od jednog posla. Ja, naprimjer, pišem drame, radim u bolnicama, podučavam dramu i pričanje priča te glumim u kazalištu.
Pričanje priča je vještina koju možete iskoristiti na bezbroj načina.To je alat koji koristimo svi bez da smo toga svjesni. Kao umjetnička forma je relativno nova, i možda je zaista teško biti full time storyteller, ali ono samo po sebi ima široku primjenu i mogućnosti ''iskorištavanja''.
