Ivica Buljan je svojom predstavom Adio, kauboju vrlo hrabro predstavio dalmatinsku nedođiju kao prizor s Divljeg zapada, ne prelazeći u jeftini geg i karikaturu, i stvorio mračnu fantaziju u kojoj se miješaju socijalni očaj i nedosanjani mitovi s grubom i opustošenom stvarnošću, za koju je netko debelo odgovoran.
Iz scene u scenu gledatelji su mogli vidjeti kako u splitskom predgrađu svatko maltretira svakoga, kako lokalne bande premlaćuju homoseksualce, Srbe, žene i koga god stignu, kako izbacuju iz stanova i odvode u nepoznato i kako tom nasilju nema kraja.
Iako Adio, kauboju izričito ni u koga ne upire prstom, u predstavi, u kojoj ima mrtvih i unesrećenih, kao i u Shakespeareovoj drami, pred publikom se neprimjetno rastvara vremeplov protekla dva desetljeća, u kojima su se ratovi, domoljublje i velike riječi pretvorile u zločin, kriminal i prostotu, pišu Novosti.
Za izvedbu koja je trajala dva i pol sata trebalo je izdržljivosti i strpljenja, koje se na kraju isplatilo, i stoga su duboko nepravedne i površne sve one novinske kritike koje su ovu predstavu proglasile nedovoljno dobrom, jer se nisu potrudile u njoj vidjeti ono što se naprosto moralo vidjeti.
Energija Senke Bulić
Ovakvoj predstavi presudno je pomogao ansambl splitskog HNK, gostujući glumci i energija svih koji su u njoj sudjelovali. Predstava Adio, kauboju pokazuje da se u splitskom teatru, makar na trenutak, dogodilo nešto novo, što odudara od provincijalne halabuke u kojoj ovaj grad i njegova kultura žive danas. To, između ostalog, treba zahvaliti i novoj direktorici dramskog programa Splitskog ljeta Senki Bulić, koja je zbog isto tako provokativnih predstava smijenjena s mjesta direktorice kazališta u Velikoj Gorici.
