Uvjerene da kultura zaslužuje više medijskog prostora, ali i da može otrpjeti više kritike i polemike, sestre Hrgović - obje novinarke - okupile su u udrugu Arteist kreativne istomišljenike i pokrenule portal Arteist.hr, u sklopu njega i regionalni natječaj za kratku priču, a na pomolu je i nova biblioteka za kvalitetnu i nekonvencionalnu prozu domaćih autora.
Kako je nastao Arteist, iz koje ideje i s kojim ciljem?
Maja: Već nekoliko godina pričamo o tome kako kultura u medijima poprima neke čudne oblike koji nam se ne sviđaju. Kad deset godina pratite kulturu u dnevnim novinama, kao što ja to radim u Novom listu, frustracija je neizbježna: prostor dobivaju teme koje koketiraju sa žutilom ili s politikom, iz kojih se može izvući vrišteći naslov - s tim da je politika u medijima tretirana također kao vrsta žutila.
Neka predstava će doći na naslovnicu samo u dva slučaja: ako je glumica gola i k tome još, na primjer, zatvorena u kavez, ili ako je, recimo, glavni lik nastranog transvestita osmišljen prema predsjedniku države. Provokacije se visoko boduju, makar bile i jeftine, a prava kultura, ako je lišena spektakla, svedena je na marginu.
Katarina: Ustvari je Maja bila neizdrživo naporna s tim kuknjavama koje traju već nekoliko godina, a meni je je jednog dana pukao film; rekla sam, dobro, idemo onda napraviti nešto s tim, idemo promijeniti predznak žalopojkama. Umjesto da samo lamentiramo nad tim kako je stanje loše, napravile smo mali portal za kulturu, Arteist.hr, registrirale istoimenu udrugu za kulturu i nove medije, a pokrećemo i biblioteku Arteist. S prvim naslovom planiramo izaći do nove godine.
Stranica je razmjerno svježa, ali već je u prvih mjesec dana okupila čitavu vojsku poklonika i stekla priličnu vidljivost. Čini se da je publika samo čekala jedan ovakav projekt...
Maja: Reakcije su tako dobre da nas ushićuju. Stvorila se jedna dobra energija na kojoj se punimo - širimo krug probranih suradnika, odabiremo sugovornike koji zbilja imaju nešto pametno za reći, pokrivamo široku paletu tema koje možda neće doći na naslovnicu najjeftinijih dnevnih novina, ali koje svakako imaju gorljivu, zainteresiranu publiku: od osvrta na emisije o kulturi do recenzija nezavisnih filmova, od predstavljanja protagonista street art scene do kolumni i kratkih priča. Ljudi nas čitaju, mislim, iz dva razloga. Prvo, portala za kulturu je malo, a drugo, na Arteistu neće dobiti sterilni copy-paste PR priopćenja nego punokrvni autorski tekst o nekom događaju ili fenomenu.
Katarina: U pozitivne reakcije računamo i one, nešto rjeđe prigovore da smo hejterski nastrojeni, da smo pregrubi. To nam laska jer, očito, postoje u domaćoj kulturi mnoge stvari s kojima se treba uhvatiti u koštac izravno i oštro, bespoštedno. Puno je svetih krava koje su bez stvarnih argumenata postavljene na tron odakle ih se nitko ne usudi svrgnuti, a mi se ne bojimo reći "car je gol".
Među popularnijim sadržajima stranice je i Književna Groupie, satirična kronika domaće kulturne scene. Izaziva li i ona kontroverzne reakcije?
Katarina: O, da! Književnu Groupie ili volite ili mrzite. Postoje, naravno, oni koje sablažnjava politička nekorektnost protagonista, dvadeset-i-nešto-godišnjaka iz Đakova koji se preko veze upisao na Filozofski fakultet u Zagrebu i napola fanovski, a napola podrugljivo govori o piscima i drugim kulturnjacima, od Mani Gotovac do Julijane Matanović, od Zvonimira Majdaka i Ivana Aralice do Mirjane Krizmanić. Ali čak i oni kojima je njegova politička nekorektnost neprobavljiva, stalno se vraćaju jer je ton kojim je taj ciklus pisan naprosto zarazan. To je jedinstvena prilika da na jednom mjestu pročitate vrlo suverenu intelektualnu raspravu o egistencijalizmu i prozi u trapericama, a onda već u idućem odlomku urnebesno skaredni opis homoerotskog iskustva u kultnom zagrebačkom kafiću Limb.
Maja: Plan je bio da Književna Groupie izađe kao knjiga u biblioteci Arteist. U međuvremenu, javilo nam se nekoliko izdavača koji su također za to zainteresirani. U svakom slučaju, ukoričena Groupie bi trebala ugledati svjetlo dana krajem proljeća 2013. Savršeno ljetno štivo!
I dalje ostajete pri odluci da autor ostane skriven pseudonimom?
Katarina: Apsolutno.
Spomenuli ste kratke priče. Nedavno je raspisan i Arteistov natječaj za kratku priču. Kako napreduje taj projekt?
Maja: Odlično. Neskromno ću reći da sam to i očekivala. Ljudi koji pišu i pokušavaju se barem usitno afirmirati u domaćoj književnosti, spriječeni su u tome gustom mrežom incestuoznih odnosa između urednika, kritičara, izdavača i nekolicine moćnih pisaca koji su bliže oltaru. Izravni motiv za pokretanje ovog projekta bio nam je dugovječni natječaj za kratku priču jednog dnevnog lista, koji uživa ugled usprkos činjenici da posljednjih godina pristup nagradama daje skandalozno lošim pričama, a preferira imena iz vlastitog "kruga prijatelja". Otkako je kriza pogodila izdavače, kroz tu je mrežu sve teže probiti se nekome tko dolazi izvan tih okvira, pa makar bio talentiran autor s izvrsnim rukopisom. Našim natječajem otvaramo im put, koliko se to može u skučenim uvjetima u kojima zasad egzistiramo.
Katarina: Natječaj je otvoren za pisce iz cijele regije, a odabrane priče objavljujemo u tjednom ritmu, subotom. Odaziv je sjajan, kvaliteta oscilira, ali svakako ima odličnih radova. Autori iz Srbije zasad su puno aktivniji od domaćih, to nam je ugodno iznenađenje.
