Antonija je rođena u Dubrovniku 1973. godine, u Zagrebu je diplomirala na ALU u klasi prof. Sedera, samostalno izlaže od 1999. godine.
Pejzaž je u središtu Vašeg interesa. Koliko se pejzaž na Vašim platnima i u ciklusima mijenjao? ''Teško mi je govoriti o promjenama u pejzažu na mojim platnima jer osobno ne mogu stvoriti objektivni odmak od svojih slika. Uvijek mi se čini da rješavam iste probleme. Tek kada pogledam slike nastale prije nekoliko godina vidim razlike. Mene uvijek tu nešto muči, uvijek pokušavam forme rasporediti tako da zažive i mislim da sam previše unutra a da bih mogla sagledati stvari kako se razvijaju.''
Vaš pejzaž je i označen iznimnim koloritom. ''Kraj u kome živim vidim u krajnjem koloritu i koloristički razlikujem jedno od drugoga. Moja forma je boja koja titra i taj zveket je njen sadržaj. Mediteran sa svojim svjetlom omogućuje čitavu rapsodiju boja i njihovih odnosa i to me najviše u slikarstvu zanima.''
Koliko življenje u samom srcu pejzaža utječe ili inicira likovno djelovanje? ''Mislim da je stalni podražaj koji čovjek doživljava u pejzažu početak onog slikarskog i ne vjerujem da je sunday painting pristup uopće moguć za ovakvo gledanje na pejzaž.''
U prostorima Vaših krajobraza, imam utisak kao da vlada tišina, mir, dostojanstveni sklad. ''Sklad se događa onda kada se povežu forme u jedno, samo sekundu prije, u formatu vlada teški kaos.''
Motive, primorske teme, umjetnici prate i realiziraju odavno. Što čini Vaš pristup tim motivima tako osobnim, karakterističnim, jedinstvenim? ''Ljubav prema životu i kreaciji uopće, mislim da sreća što je doživljavam, najviše izbija na mojim slikama''
Naravno, pored pejzaža realizirate i druge motive. ''Manje je važan motiv, gdje god svjetlo stvori boju i stvori sliku tu ima za mene posla, a toga je naravno u krajoliku najviše.''
Što trenutno radite u atelijeru? ''Slikam.''
Planovi, izložbe? ''Nekako sam u sadašnjosti previše, trebalo bi se napregnuti pa planski razmišljati, a to ćete mi oprostiti, ne mogu.''
