Na prvom hrvatskom Sudnjem danu koji je održan 1. listopada Vanja je u oštroj konkurenciji proglašen kreativcem godine. Upravo je njega odabrao najmnogoljudniji žiri u povijesti kreativnih nagrada u Hrvata- 200 priznatih kreativaca glasalo je putem on line platforme i tako nagradilo one najbolje u svojoj struci. Sudionici festivala su najvećim dijelom zaposleni u reklamnim i PR agencijama, dizajnerskim studijima, produkcijskim kućama, medijski djelatnici i samostalni umjetnici (fotografi, režiseri, dizajneri…).
Kreativac Lijepe naše trenutno radi u agenciji Imago, a osim navedenog Ordena, osvojio je i nagradu u kategoriji najboljeg tiskanog oglasa i upotrebu novog medija. Sve to za kampanju 'Iznesi problem na svjetlo dana' čiji je naručitelj Ženska soba – Centar za žrtve seksualnog zlostavljanja. Kako se osjećate kao kreativac godine? Lijepo je vidjeti da ono što radiš daje rezultate. U žiriju Sudnjeg dana je 200-tinjak suboraca kreativaca - biti nagrađen od ljudi koji se bave ovim poslom ima svoju težinu. Podržavam ideju festivala koji je odlučio nagrađivati autore, ljude koji stoje iza projekata. U kojoj je mjeri nagrada Orden Sudnjeg dana koju ste dobili za rad ''Iznesi problem na svjetlo dana'' u kategorijama najboljeg tiskanog oglasa i kreativne upotrebe medija, bitna za vaš daljnji profesionalni razvoj? Nagrađeni je rad već dobivao nagrade na internacionalnim festivalima poput Eurobesta. Nagrade je lijepo dobiti, a nakon što se ramena prestanu crvenjeti od tapšanja (pa i prije), vrijeme je za nove projekte. U reklamnom svijetu nema života na staroj slavi. Svaki je novi projekt nova prilika za dokazivanje.
Sudnji dan je ukinuo kotizacije i uveo veliki žiri, mislite li da će se sada mijenjati i FESTO, i koja je po Vama njegova perspektiva?FESTO ili kako će se god u budućnosti taj festival zvati sigurno treba promjene na kojima se već i radi. Odavno je zastario, treba ga osuvremeniti i omogućiti da postane relevantan za sve u struci, prvenstveno kreativce. Nadam se da će, ukoliko se ponovo pojavi, dobro definirati svoje ciljeve jer su gubitku fokusa i povjerenja vjerojatno doprinjela i česta ideološka lutanja organizatora.
Fokus u svakom slučaju treba biti promicanje izvrsnosti u idejama i produkciji, te posljedično edukacija. Drago mi je da postoje inicijative poput Sudnjeg dana s legitimitetom širokog žirija kreativaca najrazličitijih profila koji je eliminiranjem kotizacija proširio bazu sudionika, ali mi se čini da ima mjesta i za 'službeni' HURA-in festival. Navedeni je rad naručila Ženska soba, Centar za žrtve seksualnog nasilja, kakvo je vaše iskustvo raditi za jednu takvu socijalno angažiranu kampanju u odnosu na vodeće korporacijske brandove? Teško je generalizirati. Svaka je kampanja problem koji je potrebno riješiti na kreativan način. U tom smislu nema razlike između humanitarnih i kampanja za velike brandove. Lakše je raditi na kampanji za nešto u što i osobno vjeruješ – u tom je smislu možda lakše raditi na socijalno angažiranim kampanjama. One u pravilu nude manje ograničenja i više slobode.
Što općenito mislite o reklamnim kampanjima unutar granica Lijepe naše? Postoji li dovoljno prostora da se istovremeno zadovolji osobna kreativnost i zahtjevi klijenta? Teško pitanje. Dobrih kreativaca imamo, još kad bi ih znali dobro iskoristiti bilo bi i bolje. Pogotovo u vrijeme recesije, klijenti nažalost u prvi plan stavljaju kratkoročne prodajne rezultate, pritom zanemarajući neke druge važne stvari. To vodi ograničavanju kreativnosti što dugoročno sigurno nije dobra politika. Kreativci koji se previše puta opeku, počnu puhati i na hladno. Svatko tko želi biti dobar u svom poslu mora naći vlastiti recept protiv auto- cenzure. Dokle god ograničenja uspijevaš doživjeti kao izazov ima se smisla igrati dalje.
Jeste li se ikad našli u sukobu s naručiteljem, jer ste se vodili vlastitim načelima, ili kod vas ipak vrijedi ''klijent je uvijek u pravu''? Ili s druge strane, jeste li, samo iz profesionalnih razloga, radili nešto što se kosi s vašim moralnim ili idejnim stavovima? Ako jeste, što i kako je to izgledalo? Svaka je prezentacija sraz svoje vrste. Da bi osmislili neku kampanju potrebno je istražiti tematiku i doći do zaključka koji želiš prenijeti publici. Viđenja se u ovome kao i u načinu na koji će se poruka prenijeti često razilaze. Nastojim s naručiteljima pronaći zajednički cilj i shvatiti kako oni gledaju na stvari. Ponekad se i u tome krije rješenje problema. Naravno, u neidealnom svijetu, ponekad ih je teško razumjeti. Učim iz dana u dan i nadam se da će s više znanja s obje strane biti manje takvih situacija.
Kako usklađujete osobne želje i ideje s potrebama tržišta u procesu stvaranja određene reklame? Je li reklama više proizvod ''opipljivih'' kategorija, poput nekog zanata koji se uči, ili je ipak bitnija imaginacija i ''puštanje mašti na volju''? Ne volim larpurlartizam. Oglašavanje bez svrhe gubi svrhu. Mislim da stručnjak u ovom poslu treba biti hibrid poslovnjaka i kreativca. Jednom kad se poslovnjak na temelju istraživanja odluči što treba komunicirati kreativac uz pomoć mašte i svih drugih raspoloživih sredstava oblikuje tu poruku ne zaboravljajući kome je namijenjena. Učenje zanata olakšava taj proces, ako se izbjegne zamka padanja u rutinu.
Kakvu budućnost predviđate ulozi reklame u idućim godinama u Hrvatskoj, je li ona psotala već sad bitnija od samog proizvoda, s obzirom da je ustaljeno mišljenje kako ''reklama prodaje sve''? Ne bih se složio da reklama prodaje sve. Čak i ako izazove kupca na kupnju malo će ljudi ponovo kupiti loš proizvod. Dokle ima proizvoda, bit će i reklama. Digitalna on-line komunikacije gdje proizvodi dvosmjerno komuniciraju sa svojom publikom već je stara vijest. Kako će to izgledati u budućnosti saznat ćemo na vrijeme. Ali potrebe za dobrim idejama u službi proizvoda će uvijek biti.