Ivan Goran Kovačić rođen je u Lukovdolu kraj Vrbovskog, 21. 03. 1913. Studirao je slavistiku u Zagrebu. 1935. godine uzima nadimak Goran. Bio je urednik kulturne rubrike Hrvatskog dnevnika, Novosti, radio u HIBZ-u. Potkraj 1942. godine otišao je s Vladimirom Nazorom u partizane gdje je ubijen.
Pisao je pjesme, novele, eseje, kritike i članke. Izdao je zbirku pjesama Lirika i knjigu novela Dani gnjeva, u kojoj je prikazao male i nesretne ljude pritisnute siromaštvom, djecu svoga rodnog Gorskog Kotara.
Počeo je pisati i dva romana Brod na potoku i Božji bubanj, ali ih nije uspio završiti. Potkraj 1942. priredio je pjesme Ognji i rože i knjigu kritika Eseji i ocjene. Prevodio je s francuskog, engleskog, ruskog i slovenskog jezika. Pisao je i pjesme za djecu. Sabrana djela izašla su mu u sedam knjiga.
Jama, osuda zločina i himna čovjekove slobode
Poema Jama djelo je o stravičnim fašističkim pokoljima, a u jednom od njih i sam je stradao. Upravo je ovo djelo vrhunac njegova nastalo u ratnim danima. Jama će snagom umjetničkog dosega biti trajna osuda zločina i himna čovjekove slobode, ljudskog dostojanstva, istine i ljepote.
Ivan Goran Kovačić nije doživio izlazak svojih kasnijih knjiga. Ognji i rože, Sveti psovač, Eseji i ocjene, prijevodi strane lirike i Izabrana djela izlaze poslije Drugoga svjetskog rata.
Četnici su 13. srpnja 1943. godine ubili ovog velikog hrvatskog književnika u okolici Foče.