Dok je istražiteljica Lynn Allen-Hoffman obavljala rutinski pokus na području starenja kože, od kolege i ravnatelja laboratorija dobila je upozorenje da se događa nešto čudno. U sredini petrijeve posude, usred mrtvih stanica kože, nalazila se kolonija živih stanica. Stanice koje su privukle pažnju Sandy Schlosser još uvijek su žive ? četiri godine nakon dotičnog pokusa. Koža obično u svom životnom ciklusu odumire nakon nekoliko tjedana, padajući s tijela i odnoseći sa sobom prljavštinu i bakterije; tijekom normalnog životnog vijeka svaka osoba odbaci više od 40 kilograma mrtve kože.
Stanice uzorka uzetog od kože preostale nakon obrezivanja djeteta, koje se često koriste za laboratorijske pokuse, jer se mlade stanice vrlo učinkovito reproduciraju, nastavile su rasti i ispunile nekoliko laboratorijskih posuda. U pokusnoj kulturi, stanice se obično spajaju u tanku pokožicu, koju Lynn Allen-Hoffman naziva "pokoricom na rani". Iz "besmrtne" kulture nastalo je već nekoliko punih posuda tkiva koje može formirati ljudsku kožu. Sama Allen-Hoffman ne zna što je točno napravila da stanice steknu tu besmrtnost, ali je itekako svjesna mogućnosti primjene svog slučajnog otkrića: nova koža za presađivanje žrtvama požara koje imaju opekline, koža na kojoj se mogu iskušavati antikancerogena sredstva i usavršavati kozmetika...
Sveučilište je "besmrtne stanice" uspjelo registrirati u patentnom procesu nakon samo godinu dana, umjesto nekoliko godina uobičajene procedure. Srećom, čim je uočila njihovu neobičnu dugovječnost, Allen-Hoffman izdvojila je stanice i jedan dio zamrznula za daljnje proučavanje. Početni strah da su u pitanju tumorne stanice nestao je nakon prvih istraživanja, kad se ni jedan tumor nije pojavio u kulturi, i konačno je ustanovljena odlika koja im daje dugovječnost: na osmom kromosomu uočen je dvostruki niz DNK. Kako je došlo do dupliranja genetskog materijala još nije poznato, ali činjenica da je ta odlika dovela do dugovječnosti, otvara mnoge smjerove znanstvenog istraživanja. Mogućnosti su zapanjujuće, a Lynn Allen-Hoffman sve to komentira samozatajno: "Naš doprinos cijeloj stvari bio je vrlo skroman. Sastojao se u tome da smo uočili što to imamo, i poduzeli potrebne korake da to zaštitimo i očuvamo.-
U laboratoriju Sveučilišta Wisconsin jedan uzorak stanica kože nije odumro i živi već četiri godine
