Ovog tjedna zračni je prijenos postao važan faktor u javnoj raspravi o bolesti COVID-19. Više od 200 znanstvenika iz cijelog svijeta potpisali su pismo Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji pozivajući da se ozbiljno razmotre sve veći broj dokaza da se koronavirus može prenijeti zrakom, piše MIT Technology Review.
WHO je priznala da je "hitno potrebno istražiti takve slučajeve i procijeniti njihov značaj za prijenos COVID-19".
"Iskreno ne znam što ljudi čekaju", rekao je mikrobiolog Chad Roy sa Sveučilišta Tulane u SAD-u i dodao:
"Ne treba nam proglašenje WHO-a da se prenosi zrakom da mi to počnemo tretirati kao takvu bolest. Ne znam koliko jasnije treba biti u smislu znanstvenih dokaza".
Što zapravo "prijenos zrakom" znači u ovom kontekstu? U osnovi je stvar veličine. Trenutno je prilično sigurno da se SARS-CoV-2 širi kroz sitne kapljice koje sadrže virusne čestice koje mogu dovesti do infekcije.
Međutim, za virus "biti u zraku" znači nekoliko različitih stvari, ovisno o stručnjaku s kojim razgovarate. Obično to znači da se može širiti inhalacijom na velike udaljenosti, možda čak i kroz različite prostorije, malih čestica poznatih kao aerosoli.
"Zato kada pitate neke stručnjake je li virus prenosiv zrakom, kažu da nije, pošto ne vidimo prijenos na tim udaljenostima", izjavilaje Lisa Brosseau, umirovljena profesorica javnog zdravstva.
Debata se vodi i oko toga što točno znači aerosol. Kapljice koje nose virusne čestice kroz zrak raznih su oblika, ali one veće će brzo pasti na pod ili druge površine, dok se one manje mou zadržati neko vrijeme u zraku, čime postoji mogućnost inhalacije.
Ako se SARS-CoV-2 prenosi zrakom, daleko je od jedine bolesti s takvim tipom prijenosa. Ospice mogu opstati u zraku do dva sata, a tuberkuloza, kroz bakteriju, šest sati. Brosseau smatra da jaki širitelji koronavirusa (ljudi koji izbacuju veću količinu virusa od drugih) šire virus slično kao i kod tuberkuloze.
Dokaz da se ova vrsta prijenosa događa sa SARS-CoV-2 moguće već postoji. Nekoliko velikih studija ukazuju na zračni prijenos virusa kao glavni put za širenje bolesti COVID-19. Druga istraživanja su pokazala da virus može satima ostati u aerosoliziranim kapljicama.
Jedna nova studija koju su vodili Roy i njegov tim u Tulaneu pokazuje da se infektivne aerosolizirane čestice SARS-CoV-2 zapravo mogu zadržati u zraku do 16 sati i održavati infektivnost mnogo dulje od MERS i SARS-CoV-1 (ostali veliki koronavirusi koji će se pojaviti ovog stoljeća).
Još uvijek ne znamo što daje SARS-CoV-2 tu jačinu, "ali to može biti jedan od razloga zašto je sada pandemija, a ne mala epidemija, kao što je to slučaj kod svakog drugog koronavirusa", kaže Roy.
Kako ostati zaštićeni
Pitanje načina prijenosa virusa nije samo znanstveno pitanje. Ukoliko se prenosi zrakom, to znači da se u mjestima gdje virus nije pod kontrolom, primjerice SAD, ekonomija mora otvarati mnogo sporije, pod strogim pravilima. Roy preporuča stroga pravila o nošenju maski.
"Maske nevjerojatno puno čine po pitanju sprječavanja transmisije", rekao je Roy.
Brosseau ipak upozorava da maske mogu ograničiti širenje velikih čestica, manje pomažu kod malenih, pogotovo ako maske labavo stoje na licu.
"Voljela bih kada bi se prestali oslanjati na ideju da će prekrivanje lica sve riješiti i izravnati krivulju. To se neće dogoditi", poručila je.
Da bi bile učinkovite, maske bi se morale nositi cijelo vrijeme, čak i oko obitelji.
Brosseau također vjeruje da sve javlja sve više dokaza koji potvrđuju da se SARS-CoV-2 primarno prenosi zrakom.
"Mislim da je svo vrijeme i trud koji su uloženi u ponovno i ponovno dezinficiranje površina bili veliki gubitak vremena. Ne trebamo se toliko zamarati sa čišćenjem svake površine koju dotaknemo", izjavila je.
Umjesto toga trebali bi se fokusirati na druge faktore, primjerice na to gdje provodimo vrijeme.
Problem zatvorenih prostora
Jedno od najvećih pitanja koje još uvijek imamo o bolesti COVID-19 je koliko virusnog opterećenja je potrebno za izazvanje infekcije. Odgovor se mijenja ako mislimo da se moramo brinuti o aerosolima.
Manje čestice neće nositi tako veliko virusno opterećenje kao veće, ali zato što se mogu zadržavati u zraku još dugo, one će se nakupiti u većim koncentracijama i distribuirati šire što se duže zaražena zadrži u nekom prostoru.
Što više ljudi dolazi i odlazi iz zatovrenog prostora, veća je vjerojatnost da će se pojaviti netko tko je zaražen. Što više vremena zaraženi pojedinci provodu u tom prostoru, to će veća biti koncentracija virusa u zraku tijekom vremena. To je posebno loša vijest za prostore gdje se ljudi zadržavaju satima, kao što su restorani, barovi, uredi, učionice i crkve.
Prijenos zrakom ne znači nužno da ta mjesta moraju ostati zatvorena (iako bi to bilo idealno). No brisanje niz površine dezinficijensom i obavezno nošenje maski neće biti dovoljno.
Za sigurno ponovno otvaranje, ta mjesta neće samo morati smanjiti broj ljudi dopuštenih unutar prostora u bilo kojem trenutku, već će morati smanjiti i količinu vremena koje ljudi tamo provode.
Držanje razmaka većeg od dva metra bi također pomogao, a ventilacija bi trebala biti prioritet, što bi mogao biti problem za neke starije zgrade.
Za mnoge zemlje bi značajne odgode otvaranja ekonomije mogle biti cijena držanja virusa pod kontrolom. U protivnom moglo bi doći do iznenadnog velikog skoka u broju zaraženih, sa izvorom u samo jednoj lokaciji, piše MIT Technology Review.
