Nije me briga ako se zarazim, ali kako ću biti zatvorena u kući narednih mjesec dana
… kao u ratu
… kao u skloništu
… kao u bolnici
…kao u …
Mnogi bi mogli nastaviti ovaj niz.
VEZANE VIJESTI
Kako naša teška iskustva iz prošlosti daju boju, miris i okus
trenutnim iskustvima koje prolazimo - tim vrlo
složenim pitanjem društvenjaci i humanisti pristupili su iz
mnogo različitih kuteva, a njime se bave i psihologinje
Zagrebačkog psihološkog društva (ZPD). Potaknula ih je,
kažu, situacija u kojoj se nalazimo zbog koronavirusa kada smo
iako znamo da time činimo dobro ipak prisiljeni ostati u
svojim domovima.
Odvajanje od obitelji, strah od zaraze, dosada, osjećaj gubitka
slobode i zatvora, neki su od glavnih problema koje ljudi vežu uz
izolaciju, pobrojale su psihologinje, ali i upozorile da se može
pojaviti druga krajnost. Ovih dana učestalo čitamo o ljudima
koji krše samoizolaciju, koji banaliziraju situaciju, a
psihologinje ZPD-a Ines
Rezo, Sena
Puhovski i Ivana Ćosić
Pregrad, s kojima kontinuirano razgovaramo o
iznimnom značaju mentalnog zdravlja, analizirale
su i njihovo ponašanje.
''Ta druga krajnost ponašajno možda izgleda drugačije,
dapače ''na van'' upravo suprotno. No u pozadini se
nerijetko kriju iste emocije: preplavljenost strahom od
izolacije, nemoći i gubitka kontrole koja im se moguće već
jednom dogodila. Iz osobnog iskustva i razgovora s bliskim
ljudima, vidimo da neki ljudi osjećaju jaku preplavljenost
trenutnom situacijom koju mogu povezati upravo s bolnim prošlim
iskustvima. Važno je napomenuti i to da je za funkcioniranje u
stanju psihološke krize osim već navedenog nerijetko
karakteristična i nevjerica i poricanje realiteta'',
objašnjavaju.
VEZANE VIJESTI
I tako dolazimo do pojma ''reatraumatizacija'', a riječ je o ''situaciji ponovnog javljanja simptoma traumatizacije zbog događaja ili interakcija koje žrtvu podsjećaju na prethodno traumatsko iskustvo''. Događaji koji podsjećaju na nasilje i gubitak kontrole koje je osoba doživjela u prethodnoj traumi mogu biti retraumatizirajući.
''Retraumatizacija donosi viši rizik za simptome posttraumatskog stresnog poremećaja, a na svakodnevnoj razini narušava funkcioniranje osobe pri čemu se mogu javljati znakovi preplavljenosti emocijama straha, ljutnje, uznemiranosti i drugih, nametajuća sjećanja i potreba za prepričavanjem događaja, povlačenja, smetnji apetita i drugi znakovi traume'', upozoravaju psihologinje.
No, to nije problem samo jedne osobe: ''Efekti (re)traumatizacije su mnogostruki, utječu na društvo u cjelini i uključuju narušene odnose među ljudima, povećano korištenje droga, partnersko nasilje i druga rizična ponašanja ljudi. Stoga je važno paziti na mentalno zdravlje jednako kao i na fizičko zdravlje, osobito u stanju aktualne krize kada smo svi ranjiviji i narušenog osjećaja sigurnosti''.
Valja ponoviti da je država ta koja ima svoju odgovornost
prema mentalnom zdravlju svojih građanki i građana: ''Ključno je
informirati ljude što se točno događa kako bi mogli razumjeti
situaciju i samim time odvojiti je od prošle traumatske
situacije. Velika je i izrazito važna i važna uloga medija
zbog moći koju imaju u informiranju i edukaciji ljudi,
kreiranju poželjnih stavova i ponašanja nužnih u suočavanju sa
situacijama krize te u promociji mentalnog
zdravlja''.
''Odgovorno izvještavanje, usmjeravanje na činjenice,
konstruktivne načine suočavanja i podučavanje građana o mjerama
sigurnosti, a ne senzacionalistističko izvještavanje i
usmjeravanje na pojedinačne životne priče i situacije, pomaže
svima nama, a osobito ljudima koji su u većem riziku za
retraumatizaciju'', ističu psihologinje dodajući da posebnu skrb
valja usmjeriti na očuvanje mentalnog zdravlja zdravstvenih
radnika i radnica.
VEZANE VIJESTI
Nažalost, kao što smo i sami često upozoravali, mentalnim
zdravljem (hrvatska) država i društvo još uvijek se ne bave
redovito, odgovorno i sustavno. No, zato sada u vrijeme
krize sa svih strana, pogotovo u medijima, vrište savjeti
o mentalnom zdravlju i radu na sebi u ovom periodu krize.
Ali što je od toga ono što treba izabrati za sebe i za svoje
mentalno zdravlje?
Psihologinje objašnjavaju da voditi računa o vlastitom mentalnom
zdravlju u ovoj situaciji podrazumijeva dva ključna elementa:
TELEFONSKE LINIJE ZA PSIHOLOŠKU POMOĆ:
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Svaki radni dan i vikendom od 8 do 20 sati:
099 / 52 70 126
099 /52 70 127
Nastavni zavod za javno zdravstvo ‘’Doktor Andrija
Štampar’’
Svakodnevno od 8 do 20 sati:
01 2991 356
01 4696 276
01 4696 107
01 4696 297
01 6468 334
01 6468 335
01 6468 337
01 6468 338
- Treba osvijestiti i prihvatiti to kako se osjećamo i ne
okrivljavati se zbog osjećaja nemoći, tjeskobe, straha i
bespomoćnosti. Svi ovi osjećaji su u ovoj situaciji zaista sasvim
normalni i očekivani: normalni osjećaji i ponašanja u
nenormalnoj situaciji
- Treba naći podršku i vježbati samopodršku kroz optimizam i druge strategije. Pritom je važno naglasiti da je najvažnije prilagoditi razne ideje i poruke svom doživljaju. Nikako nije poželjno stvarati visoka očekivanja da se ne smijemo osjećati neugodno i tjeskobno u ovoj situaciji niti se tjerati u u ono što nam ne treba ili nam ne pomaže
Postoji niz aktivnosti koje nam mogu pomoći da djelomično
vratimo osjećaj kontrole koji je neupitno izgubljen u
situaciji krize, a o mnogima od njih smo pisali.
PROČITAJTE VIŠE
Ako ste se prepoznali u ovom tekstu, važno je da znate da je to što vam se događa normalno i očekivano, ističu Rezo, Puhovski i Ćosić Pregrad: ''To ne znači da ste ''slabiji od drugih'', da ste ''nesposobni nositi se s teškim stvarima'' ili da ste ''preosjetljivi''. Ono što se događa jest da se, u psihološkom smislu, otvara stara rana i za nju se valja dobro pobrinuti. Traumatska iskustva uvijek narušavaju naš osjećaj sigurnosti i doživljaj svijeta kao sigurnog predvidivog mjesta za mene i moje najbliže, a emocionalni utjecaj traume gotovo uvijek je popraćen intenzivnim emocijama i preplavljućim stanjima, teško podnošljivima. Istovremeno to što ona postoji znači da ste već jednom bili na teškom mjestu i (u psihološkom smislu) preživjeli, a to je ono što je važno upamtiti''.
- Ako osjetite uznemirenost praćenu snažnim fiziološkim reakcijama ili zastrašujućim mislima kada vidite redove ispred dućana, bolničke krevete koji čekaju ljude, prazne ulice, trgove i kafiće ili čujete sirene hitnih službi zastanite na tren.
- Recite sebi da je ova situacija po nekim aspektima slična, ali to nije trauma koju ste proživjela – ona je u prošlosti i tamo će i ostati. Nakon toga usmjerite se na one aspekte situacije koji jesu u vašim rukama i pod vašom kontrolom, a to uključuje i javljanje stručnjacima mentalnog zdravlja ako smatrate da trebate i takvu podršku.