"Maske za lice ili medicinske maske obavezni su koristiti... Vozači, ostali zaposlenici u prijevoznim sredstvima javnog prometa i putnici u javnom prometu".
Odluka nije baš primjenjiva
Ovo je dio Odluke o nužnoj mjeri obveznog korištenja maski za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti Covid-19 koja je stupila na snagu početkom srpnja. Dakle, postoji službena obveza nošenja maske u svim oblicima javnog prijevoza koju je izravno donio Nacionalni stožer civilne zaštite.
Ipak, pojedini građani i dalje, tri mjeseca od donošenja odluke, odbijaju nositi maske u autobusima i tramvajima, što zapravo i ne čudi jer im u takvoj situaciji nitko ne može ništa, sankcije su trenutno nepostojeće, a žale se i autoprijevoznici.
U Odluci o načinu reorganizacije javnog prometa u vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19 jasno stoji da "vozač ne smije započeti vožnju ako se u prijevoznom sredstvu nalaze putnici bez medicinske maske ili maske za lice", ali to u praksi i nije tako jednostavno.
Kako uskratiti već plaćenu vožnju?
Osijek, foto: Pixsell
"Vozač ne smije dopustiti ulazak korisnika u vozilo koji pritom ne nose masku. No, ono što se vrlo često događa, jest da putnici po ulasku u vozilo skinu ili spuste masku na bradu", kazali su nam iz riječkog Autotroleja i dodali da, s obzirom na to da je primarna zadaća vozača, vožnja i upravljanje vozilom, on tijekom te iste vožnje nije u mogućnosti kontrolirati putnike.
Slično je i s osječkim GPP-om iz kojega nam javljaju da se provodi vizualni nadzor nošenja maski, a to rade vozači i kontrolori karata.
Napominju kako ne smatraju da je na odgovarajući način propisano tko bi trebao nadzirati provođenje Odluke Stožera.
"Mišljenja smo da bi nadziranje nošenja maski trebali provoditi Civilna zaštita ili Državni inspektorat, a ne prijevoznici kojima je putnik unaprijed platio uslugu prijevoza. Ako primjerice putnik ima mjesečnu kartu, zbog te je činjenice vrlo nezgodno uskratiti mu prijevoz", ustvrdili su iz GPP-a.
U ZET-ovim tramvajima kontrolori su također upućeni na to da u najvećoj mogućoj mjeri nadziru propisane mjere za tramvaje i da upute putnike na nošenje maski.
Građani nisu za kažnjavanje
Kontrolori u javnom prijevozu diljem zemlje mogu tek upozoriti na nošenje maski, ali nemaju zakonski legitimitet ikoga natjerati da stavi masku ili ga kazniti, pa bilo to i izbacivanjem iz prijevoza.
Prijevoznici nam govore da detaljnijih uputa lokalnih stožera na ovu temu nema. Nacionalni stožer je ranije govorio da novčanih kazni za nenošenje maski neće biti, ali istovremeno se zahtijeva neka vrsta regulacije.
I dok prijevoznici muku muče s odlukama koje nisu jasno definirane, građani Zagreba ipak su podijeljeni oko cijele situacije s obvezom nošenja maski u javnom prijevozu.
"Povećava mi krvni tlak"
"Dok moja sloboda ne ugrožava druge, mislim da svatko ima pravo na slobodu i na izbor. Osobno imam problema s respiratornim sustavom, a maska mi zaista zna smetati jer mi radi štetu, povećava mi krvni tlak i bude mi kasnije loše od toga", kazao je jedan od sudionika kratke ankete koju smo proveli u zagrebačkom javnom prijevozu, Antonio.
"Mislim da maske baš i nisu najzdravije jer ih ljudi ne znaju koristiti i ne znaju da ih treba često mijenjati. Mislim da kontrola nije potrebna, jer bi uplitanje vlasti u tom smislu prešlo neke granice", smatra pak Petra.
"Ljude ne bi trebalo kažnjavati jer nemaju baš novaca, pogotovo nakon ove krize. Nema smisla kazniti ljude koji već dovoljno pate", kazala je Natalija.
Nismo navikli na maske
Neki ipak smatraju da bi određene regulacije trebalo biti.
"Možemo se slagati ili ne oko nekih medicinskih mišljenja, ali neka pravila su donesena i moramo ih poštivati. Mislim da bi bilo u redu da imamo nekakve kontrolore za maske, ali kako to regulirati, to je zaista teško", smatra Alen.
"Mislim da je nenošenje maski jako neodgovorno prema drugim ljudima jer tako štitimo druge ljude. Možda bi trebala biti neka vrste kontrole, kao kontrola karata", kazala je Veronika.
Nošenje maski u hrvatskom su društvu relativno nova pojava, a i pandemija koronavirusa specifična je epidemiološka situacija s kakvom se već dugo nismo susreli. Zbog toga i ne čudi da postoje određena neslaganja u načinu kada i gdje bi se trebale nositi maske i je li potrebno sankcionirati one koji tu obvezu ne poštuju.
Šok nakon SARS-a
Krešimir Jurak, voditelja Konfucijeva instituta Sveučilišta u Zagrebu godinama je živio i radio u Kini, zemlji u kojoj je nošenje maski u javnom prijevozu uobičajena praksa, posebno u sezoni gripe.
"Ja ne bih rekao da je nošenje maski toliko kulturološki uvjetovano. Znamo da je 2003. bila situacija sa SARS-om u Kini i tu su se oni dosta prepali i to na razini države. Shvatili su da pandemije tog tipa mogu uzeti veliki broj života te da maske mogu pomoći da se to spriječi. Njima je to ostalo u navici", kazao je Jurak.
Ispričao je da u se zadnjih 15 godina, prije pojave pandemije koronavirusa, u javnom prijevozu posebno u vrijeme gripe uvriježio običaj nošenja maski, a na njega nije stavljena nikakva obveza ili naredba.
Estetski problem?
"Prema onome što sam čuo od ljudi koji i dalje žive u Kini, u Wuhanu su na početku pandemije u metroima upozoravali i podsjećali na maske. Oni su slušali, ali ne zbog kažnjavanja, već zbog doze povjerenja koju bi i mi morali imati", objasnio je Jurak.
Jurak smatra da hrvatsko društvo zna biti opterećeno time tko kako izgleda pa maske, pogotovo one medicinske, nisu estetski lijepe, stoga je ljude možda i sram da ih nose.
Jurak je naglasio kako ima osjećaj da većina ljudi nosi maske u tramvaju, a da su oni koji ih odbijaju nositi glasna manjina.
Ipak, problem nastaje kada ta glasna manjina svojim ponašanjem ugrozi ostale putnike u javnom prijevozu. Nad prijevoznicima stoji obveza da štite putnike i svoje djelatnike od onih koji ne poštuju Odluke stožera, ali nemaju ovlasti da to ispune.
