Pandemija koronavirusa pokazala je zanimljiv paradoks, da se bogate zemlje nisu pokazale boljima u borbi protiv zaraze od onih siromašnijih.
Inače su bogatije zemlje sposobnije brzo rasporediti resurse, ojačane dobro financiranim državnim mehanizmima namijenjenim boljem prevladavanju kriza, ali s pandemijom se nisu snašli. U Europi je bolest u nevjerojatno negativnom obujmu poharala Britaniju, Francusku i Italiju, tri od četiri najveće ekonomije na kontinentu.
Istovremeno, zemlje kao Grčka i Hrvatska poslužile su kao primjer kako se ponašati u trenucima krize, a i hrvatski susjedi pokazali su se više nego sposobnima pronaći odgovor na situaciju u kojoj se nisu nikad našle, kao ni ostatak svijeta.
Upravo to naglašava i New York Times kad piše o načinima europske borbe protiv koronavirusa. Dakle, svrstava Hrvatsku na sami vrh onih zemalja koje trebaju služiti za primjer.
U Hrvatskoj mnogi još pamte boravak u zatvorenom prostoru uz zvukove sirena tijekom Domovinskog rata, naveo je ugledni američki list. U Grčkoj, gdje su restrikcije nametnute tijekom dužničke krize u sjećanju stanovništva još svježe, mogućnost da jedna od tri osobe ostane bez posla nije ništa novo.
Također, analizirajući različite reakcije na pandemiju, znanstvenici Sveučilišta Oxford razvili su ljestvicu strogosti, nastojeći ocijeniti čvrstinu mjera koje su vlade poduzele kako bi zaustavile širenje virusa.
U Hrvatskoj, čije su ocjene pri samom vrhu te ljestvice koja mjeri strogost mjera, od koronavirusa je umrlo 90 osoba, čime je stopa smrtnosti u zemlji iznosila 2,1 na 100.000 stanovnika. U New Yorku taj broj iznosi 137 na 100.000.
Ovakav način upravljanja krizom Hrvatskoj je omogućio da 27. travnja bude jedna od prvih koja će oprezno ublažiti nekeod restrikcija. Grčka je ukinula potpuno zatvaranje 4. svibnja, a druge države u istočnoj Europi, poput Češke i Slovenije, koje su također poduzele rane stroge mjere, postupno se vraćaju osjećaju normalnosti. Možda je to i do "otpornosti" koje se iščitava u dijelu Europe kojem pripada Hrvatska.
Profesorica Frosso Motti-Stefanidi, koja predaje na Sveučilištu u Ateni, globalni je autoritet u tumačenju te vrste otpornost. Kaže, ta se osobina najbolje definira kao "osoba ili društvo koje dobro funkcionira usprkos doživljavanju akutnog stresa ili dugoročnih nedaća".
No, u kontekstu ove pandemije, rekla je, sama otpornost ne objašnjava zašto neke zemlje bolje rješavaju krizu. Pozitivni ishodi oslanjaju se na građane koji vjeruju da su mjere koje vladajući poduzimaju odgovarajuće, što vodi prema povjerenju i poštovanju.
