Milanski liječnik dr. Paolo Boati od početka je pandemije u Italiji na prvoj crti obrane u zemlji koja je izuzetno brzo postala svjetsko žarište pandemije koronavirusa. Nakon više tjedana napornih smjena i spašavanja života u borbi s opakom bolesti i sam je obolio.
Na društvenim mrežama je uz fotografiju iz svoje sobe u kojoj je izoliran od ostatka obitelji objavio dirljivu poruku svojim kolegama, pacijentima i cijeloj javnosti u kojoj je poručio da će se vratiti u borbu čim uzmogne jer " u ovoj utakmici,
Objavu tog kirurga iz bolnice San Carlo Borromeo iz Milana na Facebooku prenosimo u cijelosti.
"Nakon tri tjedna borbe, stajem.
Osim kašlja, jučer se pojavila lagana temperatura i čudan umor, što nije u skladu s količinom adrenalina koji mi je omogućavao raditi u ovim danima.
Nije teško shvatiti, javljam kolegama i primarijusu i idem na pregled. Pozitivan sam na SARS COV-2.
Tko god ovih tjedana uđe u bolnicu, zna u kakvim uvjetima radi. Dio je to nepisanih pravila, nepotpisani pristanak, ne radi se o igri nego o tvom životu, životu tvojih pacijenata i kolega i nemoguće se oduprijeti tom izazovu. Nikoga ne zanima da postane heroj, naprosto se radi o odazivu na poziv. Nema niti jednog bolničara, medicinske sestre ili liječnika koji se povukao, unatoč svim strahovima, ograničenjima, vlastitim iskustvima i mislima na svoj dom. Na površinu su izašla znanja i vještine usvojene tijekom godina rada, pojavila se nova hrabrost i odlučnost koju mogu imati samo zrele osobe.
Svojim očima sam gledao nezamislive napore svih kako bi svakome dali najbolju moguću njegu i lijekove. Na prvu pomoć su počeli dolaziti susjedi, učiteljice, školski kolege, stari roditelji... ili ekipa ostaje ujedinjena u borbi za opće dobro ili propadamo svi zajedno.
Najvažnije je koristiti osobna sredstva za zaštitu i pažljivo poštovati upute o pristupu zaraženom pacijentu, no to očito nije bilo dovoljno. Nemam nikavih zamjerki, virus je tvrdoglav!
Najviše mi je žao sto privremeno moram napustiti bojno polje.
Žao mi je, znam da moram biti zamijenjen, ali nema liječnika na klupi u ovoj utakmici, igramo produžetke i ignoriramo suca kada svira kraj.
Jedino što je sigurno i što dijelim s vama je da su moji drugovi zaista posebne osobe, muškarci i žene koji će naći snage i imati srca za dvostruke napore. Forza ragazzi! Punom snagom naprijed! Pobijedit ćemo mi!
U ovom trenutku kad sam primoran stati i u tišini imam vremena za čitanje, razmišljanje i molitvu. Koliko nevjerojatnih situacija se spontano događa. Život je prekrasan dar i živjeti je nemjerljivo bogatstvo.
Zagrljaj svima!
Dott. Paolo Boati
PS. U međuvremnu, neka moje tijelo stvara antitijela koja će mi omogućiti da se vratim na posao što je prije moguće, još snažniji nego prije. Do skorog viđenja!"