Na prvoj crti, uz liječnike i medicinske sestre, nalazi
se i pomoćno nezdravstveno osoblje. I oni rade danima, u
posebnim uvjetima, a mnogi obitelj ne viđaju.
VEZANE VIJESTI
''Mislim zapravo da umor više ni ne osjećamo. Mi smo kao vojnici
u ratu. Kad kreneš, umoran si, ali to ti postane normala. Radni
dan više ne bih ni rekla kad počinje i kad završava. Kad odemo
doma, pripremimo sve za svoju obitelj koliko možemo. I zapravo
dolazimo u sedam na posao u kliniku'',
opisuje medicinska sestra u Klinici za infektivne bolesti
''Dr. Fran Mihaljević'' Željka Rašić.
Od 0 do 24 sata dostupni su članovi tehničke službe ove bolnice,
čiji šef Krunoslav Erent objašnjava sve što
rade:''Sve što se ne tiče medicine u ovoj
klinici. Od raznih popravaka po odjelima. Zamjene vodokotlića,
žarulja, brava, kvaka. Što god da je po odjelima potrebno. U ovom
dobu koronavirusa imali smo i razne pregrade po odjelima zbog
specifičnih potreba00.
Posla imaju i nutricionisti. Svi pitaju što jesti. Predlažu
uravnoteženu prehranu, a dijete moraju osmisliti za sve pacijente
u Klinici, tako i one s koronom, naime, kako objašnjava
Sandra Hrg, voditeljica odjela prehrane i
dijetetike na Klinici: ''Pacijenti na COVIDU dobivaju posebnu
dijetu, to je visokoproteinska dijeta, isto tako prema potrebi
dobivaju i visokoeneteralne pripravke. Osim toga ako taj pacijent
ima i neku drugu bolest u podlozi, osim COVID-a, isto tako
pripremamo dijatetoterpiju''.
Da posao i dani nisu isti kao prije, kaže i spremačica
Ivančica Janči: ''U svakom slučaju su drukčiji,
naporniji su. Više ima posla. Više se moraš paziti. Strah postoji
uvijek, mi kao Klinika smo educirani, dobro smo opremljeni.
Čuvamo se koliko možemo i Klinika nam to omogućava''.
Spremni su bili puno prije prvog slučaja zaraze u Hrvatskoj,
ističe Adelka Zoretić, pomoćnica ravnatelja
za sestrinstvo u Klinici za infektivne bolesti ''Dr. Fran
Mihaljević'': ''Svi sumnjivi koji su bili na putu su dolazili k
nama. Tako da smo mi od samih početak COVID infekcije već imali
pripremu sa svim sumnjivim bolesnicima i to nam je bio odličan
uvod da kad dođe prvi pacijent budemo spremni''.
Tempo kakvim rijetko tko radi, oni rade već mjesecima. Predaju i
preuzimaju smjene, objašnjava Rašić: ''Da vidimo kakva je bila
noć, kako je protekla. I da se vidi po jedinicama koliko je
pacijenata, ima li dovoljno opreme i svaki dan je novi
izazov''.
S obzirom na mjesto gdje rade, neki obitelji ne viđaju. Iz
opreza, kažu. ''Umoran sam dosta, ali valjda će se sad situacija
smiriti pa da krenemo normalnije raditi'', nada se Erent, a Hrg
dodaje: ''Umor se malo više osjeća, ali smo se nekako navikli.
Adrenalin nas sve drži. Radimo, trudimo se koliko možemo. Dođem
kući, najedem se i spavam''.
Iako im nije lako, znaju da nisu sami, Zoretić naglašava: ''Ja
bih zahvalila svim našim kolegicama koje izrazito naporno rade u
ovoj epidemiji s COVIDOM. Ono što iznenađuje jest da se one
samostalno javljaju da će doći u smjenu. I svojski daju sve od
sebe da naši pacijenti budu dobro zbrinuti i da imaju kvalitetu
skrbi koju imaju u normalnim uvjetima''.
U Hrvatskoj su trenutno 354 osobe na bolničkom liječenju. Tempom
koji rade već više od mjesec dana, svi ovi ljudi radit će još. Do
kad? Ovisi i o ponašanju drugih.
