"Idem nahraniti kokoši i svinjac, što imam. Onda pravim doručak, ako su svi kod kuće, onda opet idem u bašću. Kuham, peglam, perem", ispričala je Blanka Magdić kako izgleda njezin dan.
To radi većina žena na selu, pokazalo je istraživanje Ministarstva poljoprivrede. I Blanka se prepoznala u odgovorima 1656 žena iz 18 županija.
Iako su svi poslovi u kući i oko nje i na Mirjana Gradinjan iz Ivanovaca, majci četvero djece, ona volontira pomažući starima, a završava i građevinski fakultet. "Kad vam kažem da je moj muž došao na moj grunt, onda ću vam možda zvučati atipično. Pjevam u crkvi, aktivna sam u KUD-u i drugim seoskim organizacijama, slikam, šivam", kaže Mirjana.
Kad diplomira, bit će jedna od malobrojnih visokoobrazovanih žena na selu, i među rijetkima koja govori strani jezik. Većina ih ima i računalo, ali više od polovice ih se njime ne zna služiti.
"U ono doba, '80-ih godina upisala sam fakultet, no međutim u isto vrijeme sam dobila posao na zamjenu. Na što su moji roditelji rekli - Ne, ma kakav fakultet! Ideš raditi!, to je bilo to", ispričala je Spomenka Stanić. Djecu je fakultetski obrazovala, a ona postala predsjednicom seoskog odbora. Kaže, ne bi uspjela da nije supruga koji je pomagao u kući.
Iako žive u selima s kakvom-takvom infrastrukturom, vremena za sebe nemaju puno, pa ni liječniku ne idu redovito. Nakon toga i san o vlastitom imanju gotovo je utopija.
Posao žena na selu je, prema odgovorima na 101 postavljeno pitanje, nedovoljno priznato. Žene iz naše priče zadovoljne su svojim životom. Ne bi ga mijenjale, kažu, jer čvrsto drže sva četiri "ćoška kuće".