Ako pogledate Facebook stranicu dugogodišnje načelnice Općine Marija Gorica, Marice Jančić, unatoč tome što je u rubrici "posao" upisala da je načelnica, teško biste od prve pogodili čime se ona, zapravo, bavi. Dominiraju, naime, objave iz restorana i dućana: na fotografiji uz koju čestita Novu godinu gospođa Jančić je odjevena u pregaču s natpisom restorana Ladanjski raj, tu je i ponuda novogodišnjeg menija koji se mogao naručiti za dostavu, zatim objava iz restorana Ksaver. Za Božić je pak objavljena čestitka iz "sestrinske firme", Trgocentra Marija. Vlasnik Ladanjskog raja u vrijeme lokalnih izbora dijeli promotivne materijale HDZ-a i kandidatkinje Marice Jančić, a onda joj i čestita, a sve se isprepliće s objavama noviteta iz ponude restorana. I tako dalje.
"Tako je bilo od njezinog prvog mandata, a tako je i dalje, nema tu nikakvog skrivanja, a po svemu sudeći to hrvatskim institucijama niti ne smeta. Načelnica ne zna i ne vidi razliku između javne funkcije i privatnog biznisa, cijelo vrijeme kombinira sve to skupa i općina je postala njezino gazdinstvo", kaže za Net.hr Dragutin Boranić, stanovnik Kraja Donjeg, jednog dijela Općine Marija Gorica, bivši općinski vijećnik (od 2009. do 2017. godine) koji kaže da se kao vijećnik borio svim snagama protiv korupcije i sukoba interesa, a onda je nastavio borbu i kao običan građanin, umirovljenik.
Bio je član SDP-a, ali uoči lokalnih izbora 2017., kada je SDP preuzeo Davor Bernardić, stranka je imenovala novog povjerenika za njegov kraj, pa je i on odustao od stranke. Kaže da ni SDP nije zanimala njegova borba protiv korupcije. On je, naime, podnio cijeli niz prijava protiv načelnice. Neke su završile i sudskim presudama koje su potvrdile njegove navode, ali i bez prave kazne za sve upletene.
Dragutin Boranić, bivši općinski vijećnik u Mariji Gorici, već godinama upozorava institucije na problematično ispreplitanje privatnog biznisa i javne funkcije načelnice Marice Jančić
"Smatram da je to moja građanska dužnost. Istjerati istinu na vidjelo. Borim se koliko mogu. I iskreno ću vam reći da me zapanjuje nedostatak volje pojedinih djelatnika u DORH-u da se sagleda šira slika, ili zaštiti javni interes. I ne samo njih", komentira Boranić. "Politički vrh teoretizira o korupciji i sukobu interesa, a lokalno dopuštaju da načelnici i gradonačelnici gazduju kako žele. Onda se čude što u malim mjestima prolaze na izborima opet isti političari kojima je svašta razotkriveno. Pa kad se građanima šalje poruka da je sve dopušteno. Marija Gorica je postala feud Marice Jančić i njezine ekipe, a centralnoj vlasti i svim institucijama se fućka za to. Uvjeren sam da kao dugogodišnja HDZ-ova političarka uživa i posebno podršku i može ostvariti sve što poželi", govori ne bez ogorčenja Boranić.
Načelnica - od prvih izbora
Marica Jančić nije nepoznata široj hrvatskoj javnosti. Spominjalo ju se, primjerice, nakon okončanja posljednjih lokalnih izbora, kao primjer jedne od najdugovječnijih načelnica. Općina Marija Gorica osnovana je 1995. godine, u vrijeme trenda usitnjavanja Hrvatske u mnoštvo općinica koje se sada pokušava spajati, a ona je izabrana već na prvim izborima i načelnica je sve do danas. Članica je HDZ-a još od ranih devedesetih, i ne krije da je bila u inicijalnom timu za osnivanje općine.
Do tog trenutka Marija Gorica je bila samo jedno od sela u široj okolici Zaprešića. "Bili smo zanemareni, zapušteni, blato do koljena, nismo imali ambulantu, obnovljenu školu… Nije točno da sam se gurala da budem načelnica, dapače, predlagala sam jednog drugog kolegu, ali na kraju je ispalo da ću se ja kandidirati, i nije mi žao. Mislim da se jasno vidi da smo puno toga napravili otkad smo formirali općinu", kaže načelnica Jančić za Net.hr.
Ona je do preuzimanja načelničke dužnosti radila u obiteljskom ugostiteljskom objektu, "Ladanjski raj" koji je u vlasništvu njezina supruga Zlatka Jančića, a danas je zaposlena kao načelnica i prima plaću iz općinske blagajne, no i dalje - ona kaže nakon načelničkog posla - radi i doma, u Ladanjskom raju. "Da, kad završim ovdje, radim i doma, i u vrtu, ili plasteniku, ili što već treba. Naša obitelj živi s ugostiteljstvom i tako već desetljećima. I dobronamjernim ljudima to ne smeta jer znaju da privatno nemamo nikakve koristi od svoje načelničke pozicije. Mislim da Marija Gorica ima više koristi od Ladanjskog raja, nego obrnuto", kaže Marica Jančić.
Novosagrađena zgrada općine Marija Gorica u kojoj je smještena i ambulanta i pošta, nalazi se tih do ugostiteljskog objekta koji vodi suprug načelnice Marice Jančić, Zlatko Jančić
Prošle godine općina Marija Gorica nije poslovala, odnosno, nije plaćala nikakve usluge obrtu Ladanjski raj, ali poslovala je s tvrtkom Trgocentar Marija (platili su robe za nešto više od 20 tisuća kuna) u vlasništvu kćeri načelnice, Nataše Jančić. Svi su ti objekti, i općina i privatne tvrtke, u neposrednoj blizini. Nova zgrada općine sagrađena je uz put koji vodi u "Ladanjski raj", a jedan od dućana u lancu trgovina "Trgocentar Marija" također se nalazi prilično blizu općine. No, nekoć je općina prilično intenzivno poslovala i s Ladanjskim rajem.
Kazna Povjerenstva iz 2015.
Sve do 2015. godine kada je tadašnje Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa razmotrilo cijelu situaciju u Mariji Gorici, donijelo "presudu", a potom je načelnica platila i kaznu u iznosu od 30 tisuća kuna. Uslijedio je i sudski proces na Trgovačkom sudu u Zagrebu koji je okončan pravomoćnom presudom kojom su proglašeni ništetnim ugovori između Općine Marija Gorica i Trgocentra Marija, te Ladanjskog raja, sklopljeni tijekom 2013. i 2014. godine. Županijsko državno odvjetništvo Velika Gorica je prvotno tražilo da se općini vrati sve što je isplaćeno iz njezine blagajne u privatne tvrtke vezane uz načelnicu i tu se radilo o dosta ozbiljnim iznosima (za Trgocentar Marija jedan izračun je iznosio više od 75 tisuća kuna, a drugi 32 tisuće kuna, a za Ladanjski raj 11.300 tisuća kuna, a ti iznosi bi se morali još i povećati za iznos kamate), no onda je tužitelj, ŽDO, odustao od tog dijela presude.
Zašto? Marica Jančić odgovara da je to bilo zato jer je "roba bila konzumirana", no Dragutin Boranić smatra da je ŽDO u tom dijelu postupio – krajnje neodgovorno. "Pa kakva je to poruka? Iz općinske blagajne se plaćalo tvrtkama u vlasništvu članova obitelji načelnice, ali im je nakon što su priznali krivicu – oprošteno. Zar nije onda to poruka svim drugim načelnicima i gradonačelnicima da slobodno koriste javne blagajne kao bankomat za vlastite firme?", komentira bivši oporbeni vijećnik iz Marije Gorice.
Na upit Net.hr-a iz ŽDO-a su odgovorili da je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom prekoračeno ovlaštenje državnog odvjetništva za postupanje, jer je utvrđeno da Odredba čl. 18 Zakona o sprječavanju sukoba interesa, ni odredba čl. 323 ZOO-a, ne daju državnom odvjetništvu ovlaštenje tražiti isplatu, što je utvrđeno nakon pribave sudske prakse u sličnim predmetima, te je povučen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu. "Navedenom pravomoćnom presudom tuženima nije naložena isplata od koje bi zatim državno odvjetništvo odustalo, već je na ugovornim stranama da ishode povrat onoga što su temeljem ništetnog pravnog posla primile", navodi u odgovoru Marijo Nemčić, zamjenik državne odvjetnice, glasnogovornik ŽDO-a Velike Gorice. Znači, ŽDO očekuje da će općina koju predvodi načelnica, majka vlasnice tvrtke od koje se potražuje povrat, i supruga vlasnika obrta od kojeg se potražuje povrat – doista i zatražiti povrat novca zarađenog na temelju ugovora koji su proglašeni nevaljanima, iliti pravnim jezikom rečeno – ništetnima.
Drugim riječima, institucije očekuju da rodbina koja je na javnim funkcijama, a poslovala je s rodbinom u privatnim tvrtkama, nakon presude sjednu svi skupa i dogovore se žele li povrat novca u javnu blagajnu.
A što je s trgovanjem prije 2011. godine?
"Osim toga, to je samo kap u moru. Povjerenstvo je utvrdilo sukob interesa samo za razdoblje od 2011. A nitko nije odgovarao za sve ono što je općina plaćala obiteljskim tvrtkama otkad općina postoji", upozorava Boranić.
Naime, uvidom u registar tvrtki može se jasno vidjeti da je tvrtka Trgocentar Marija osnovana 1997. godine, u prvom mandatu načelnice Jančić, a do 2010. godine načelnica je bila upisana i kao vlasnica i kao direktorica, a tada se upisuje kao vlasnica njezina kći. A to znači da je, u slučaju ako je Općina Marija Gorica poslovala s tvrtkom Trgocentar Marija do 2010., načelnica sama sklapala poslove sa svojom privatnom tvrtkom. No, ona o tom historijatu nerado govori. "Povjerenstvo me kaznilo i ja sam svoju kaznu platila. Radilo se o tome da nisam zatražila njihovo mišljenje. Da jesam, sve bi bilo u redu. Sada postupamo u skladu s uputama i mišljenjem Povjerenstva. Ja se, naravno, izuzimam i ne potpisujem ništa što se tiče tvrtke moje kćeri", rezolutna je Marica Jančić.
Također, tvrtka Trgocentar Marija iznajmljuje i poslovni prostor od općine u mjestu Trstenik, a bivši vijećnik Boranić posjeduje i dokumentaciju iz koje je vidljivo da za dućan nije redovno plaćala najamninu (dug se gomilao i po nekoliko mjeseci), a najmodavac, općina, prelazio je preko toga i najam koji je bio ugovoren na razdoblje od 2003. do 2013., nakon toga se produljuje svakih pet godina. "Sve je uredno. Na temelju javno objavljenog natječaja", tvrdi pak načelnica.
'Dopušta se formiranje mini feuda po Hrvatskoj'
"Meni je to apsolutno neshvatljivo. Da je Povjerenstvu i svima u ovoj državi prihvatljivo da općine i gradovi posluju s tvrtkama u vlasništvu članova njihove obitelji. Tvrtku prebaciš na kćer i Povjerenstvo ti kaže – može, nema problema. Zašto? U državi u kojoj je demokracija na tako niskim razinama, oni dopuštaju da se po Hrvatskoj formiraju ovakvi mini feudi. Pa ljudi niti ne razumiju da bi im mogao netko 'vladati' drugačije. Gdje i kako da to nauče? Ovako vjeruju da je poželjno da biraju načelnicu koja ima super veze u vrhu HDZ-a i misle da je to normalno rješavanje problema", komentira Boranić.
Načelnica Marica Jančić potvrđuje da je u prvoj fazi osnutka općine puno pomogao tadašnji moćni HDZ-ova iz najužeg kruga Franje Tuđmana, Ivan Jarnjak (duže vremena i ministar unutarnjih poslova), te tadašnja utjecajna ministrica graditeljstva Marina Matulović Dropulić. "Ali nisu oni nama pomagali na nekakav nezakonit ili nemoralan način. Startali smo kao općina s budžetom od 600 tisuća kuna, krenuli smo u plinifikaciju, ali nitko nam nije htio dati kredit. Išla sam do tadašnjeg ministra financija, čovjek nije ni znao da postojimo. Eto, tada sam nazvala Jarnjaka. "Gospon Ivek, pomozite…". Istina je da nam je on u takvim situacijama pomagao otvarati vrata. I to je sve", kaže načelnica Jančić. Potvrđuje da je za Mariju Goricu puno učinio i ministar Božidar Biškupić, ali nadodaje da je za Kuću Krulc – zaštićeni spomenik kulture u centru Marije Gorice, koji je obnavljan u kontroveznim okolnostima, najviše novca stiglo iz Ministarstva kulture u vrijeme kada ga je vodio Antun Vujić.
Marica Jančić kao kandidatkinja HDZ-a na posljednjim lokalnim izborima: Kaže da joj ne pomaže činjenica da je kroz obiteljski restoran upoznala mnoge utjecajne političare, no, priznaje da je u početku pomagao Ivan Jarnjak
Ladanjski raj u posljednjih desetak godina vodi i restoran Ksaver u Zagrebu, a radi se zapravo o restoranu koji je vezan uz državne službe: prvo je radio u okviru Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji je vodio u vrijeme Sanaderove vlade Vinko Mladineo, a kasnije radi za Ministarstvo zdravstva, a razvija i posao dostave i catering. Nalazimo, primjerice, da je ugovor za nabavu cateringa s Ksaverom, odnosno Ladanjskim rajem potpisao i Krunoslav Capak, ravnatelj HZJZ, 2019. godine. "Znam da je mnogim mojim neprijateljima na piku restoran Ladanjski raj, ali radi se o obrtu koji će sada proslaviti 50 godina. To govori sve. Restoran ima previše dugu tradiciju da bi mu trebala bilo kakva politička veza", kaže načelnica, no ne želi reći tko je sve od visokorangiranih političara volio ili još uvijek voli dolaziti u restoran. "To je širok krug ljudi, iz različitih političkih opcija, i ne bi bilo fer da sada izgovaram imena gostiju u našem restoranu. Ono što je važno je da njihovi dolasci nisu imali nikakve veze s radom općine ili da nismo dobivali nikakve privilegije na temelju poznanstava ili fešti u restoranu", tvrdi Marica Jančić.
Jesu li pomogla poznanstva s HDZ-ovim ministrima?
No, bivši oporbeni vijećnik Boranić smatra da su izdašna financiranja iz državne blagajne upućena Općini Marija Gorica za projekt obnove kuće Krulc (građevine iz 19. stoljeća nasuprot crkve u središtu općine) koja je proglašena kulturnim dobrom upravo po političkoj liniji, odnosno da se za neki sličan projekt u nekoj drugoj općini sigurno ne bi isplaćivali tako izdašni iznosi. Iako je općina krenula u pregovore s bivšim vlasnicima još potkraj devedesetih, s dokumentom iz Ministarstva kulture kada ga je vodio Božidar Biškupić, i tvrdnju da se radi o spomeniku kulture, iz Ministarstva kulture danas na upit Net.hr-a odgovaraju da se radi o objektu koji je proglašen zaštićenim kulturnim dobrom 2008. godine. "Prema podacima vlasnika kuće Krulc, Općine Marija Gorica, ukupna vrijednost obnove iznosila je oko 2.200.000,00 kuna, od čega je Ministarstvo kulture i medija izdvojilo 1.100.000,00 kuna", odgovoreno nam je iz Ministarstva kulture, te je konstatirano da oni smatraju da je taj iznos primjeren vrijednosti objekta. Vijećnik Boranić dodaje da je za kuću i iz Fonda zaštite okoliša (u kojem je poslovao restoran supruga načelnice) uplaćeno još 961 tisuću kuna. Iz Ministarstva odgovaraju da je kuća obnavljana etapno, u razdoblju od 2008. do 2014. godine.
Kuća Krulc u središtu Marije Gorice obnovljena je uz veliku podršku ministra Bože Biškupića i značajna sredstva s državne razine, a sugovornik Net.hr-a tvrdi da je obnova preplaćena i upozorava da je tvrtka koja je radila obnovu osnovana mjesec dana prije natječaja
"Obnova kuće Krulc je trajala godinama, trebala je biti gotova 31. ožujka 2012., a u funkciji je tek od 2017. godine. Nas nekoliko oporbenih vijećnika je tražilo uvid u način i kvalitetu rada i osobno sam se osvjedočio da su tamo stavljene gips ploče i najjeftinija drvenarija. Ne želim se upuštati u to zašto su konzervatori to prihvatili kao kvalitetnu obnovu. Na kraju je kvadratni metar krovišta plaćen valjda tisuću kuna. I laiku je jasno da je to nešto čudno. A cijeli proces izbora izvođača radova je takav da bi tu bilo posla za DORH, da imamo normalan DORH… Tražio sam, i još uvijek tražim da na teren izađe građevinska inspekcija, i da se napravi procjena radova – pa će se pokazati istina o kući Krulc", kaže Boranić.
Tvrtka osnovana tik pred natječaj...
Naime, na natječaju za izvođenje radova renovacije kuće Krulc izabrana je tvrtka SML Projekt u vlasništvu poduzetnika Stipe Jurišića koja je osnovana – mjesec dana prije natječaja, a Stipo Jurišić je radio do tada u okviru tvrtke Ingrad koja je radila na obnovi crkve. "Iako se u natječajnoj dokumentaciji tražio popis stručnjaka iz tvrtke, prošla je tvrtka koja je imala jednog zaposlenog. Iz aviona je vidljivo da se radilo o dogovoru unaprijed, da je čovjek osnovao tvrtku ciljano za taj posao", kaže Boranić.
Za načelnicu Jurišić ništa nije sporno. Kaže da se tvrtka uredno javila na natječaj, na prvom je bila samo njihova prijava, a na drugom su bile dvije prijave, no drugi je ponuđač odustao, te je izabran SML projekt. Potvrđuje da je Stipu Jurišića upoznala dok je bio šef gradilišta na susjednoj crkvi, ali odbija sumnje da se radilo o bilo kakvom dogovoru. "I stručnjaci iz Ministarstva kulture su hvalili njegove kompetencije na restauraciji spomenika kulture i objekt je prošao poslije sve provjere", kaže načelnica Marica Jurišić.
Kupili objekt koji ne mogu koristiti
Dragutin Boranić upozorava na još jedan čudan projekt načelnice, a taj, kaže, posebno boli stanovnike Kraja Donjeg – jer su ostali bez dućana u susjedstvu, pa im sada preostaje za kupnju prvi najbliži dućan, onaj u vlasništvu kćeri načelnice, ili se za kruh i osnovne potrepštine moraju voziti do drugih prilično udaljenih dućana. Naime, prije desetak godina općina Marija Gorica je odlučila kupiti objekt u vlasništvu PZ Sutla-Šenkovec, tvrtke u stečaju (čiji je poznati stečajni upravitelj Pero Hrkać u međuvremenu završio u zatvoru zbog malverzacija). Boranić smatra da se već u startu radilo o neracionalnom potezu jer općina nije imala novca, a i na imovini je bio zabilježen spor – u objektu je bio dućan i kafić, a zakupci dućana tvrde da su uložili u renoviranje i održavanje značajna sredstva i da ih se ne može samo tako iseliti. No, unatoč svemu, općina je podigla kredit i otplaćivala ga, te su sada na općinskom računu deponirani novci, 1,26 milijuna kuna. Objekt u Kraju Donjem koji čeka okončanje sudskog spora propada, a bivši zakupci su trgovinu preselili prije godinu dana u drugi objekt i drugo naselje.
Objekt u Kraju Donjem kojeg je općina Marija Gorica odlučila kupiti prije deset godina: podignuti kredit je već isplaćen, ali objekt se ne može koristiti zbog sudskog spora - a stanovnici su izgubili najbližu trgovinu, jedinu u kraju koja nije bila u vlasništvu trgovačke tvrtke koju vodi kći načelnice
Načelnica tvrdi da u trenutku kada je općina potpisala kupoprodajni ugovor nije bilo zabilježbe, da nije točno da se družila sa stečajnim upraviteljem Hrkaćem, da "on nikada nije došao u Mariju Goricu", a za bizarnu činjenicu da je općina podizala kredit da kupi nešto što već deset godina ne može koristiti – optužuje pravosuđe. Da je spor između zakupaca dućana i Sutle-Šenkovec u stečaju okončan, sve bi već bilo riješeno, kaže načelnica.
A što kada općina dođe u posjed objekta? "Radi se o dugoročnim planovima, iza objekta je nogometno igralište, tu će se graditi sportsko-rekreacijski centar", kaže načelnica. Na pitanje hoće li se tu ipak otvoriti i dućan i kafić, kako je bilo donedavno, i hoće li se i u taj prostor proširiti Trgocentar Marija u vlasništvu njezine kćeri, načelnica odgovara da će se svakako napraviti natječaj i da će zakup dobiti najbolja ponuda.
Načelnica: 'Vidi se koliko sam učinila za općinu'
Iako se od 1995. do danas neumorno kandidirala na svim lokalnim izborima, kaže da joj je sada već "pomalo dosta svega", da misli da je zaokružila misiju, da se lako može provjeriti da ona osobno nije ništa bogatija nego što je bila prije preuzimanja prve dužnosti (no valja napomenuti da se formalne imovinske kartice u Hrvatskoj niti ne bilježe tako daleko u prošlost), a smatra da se golim okom vidi koliko je učinjeno za Mariju Goricu i što sve općina sada ima, a nekada nije imala: od obnovljene škole, ambulante, obnovljene crkve itd.
S druge strane, stanovnik Marije Gorice Dragutin Boranić, o slučaju Općine Marija Gorica i nizu kaznenih prijava koje je podnosio DORH-u pisao je i glavnoj državnoj odvjetnici Zlati Hrvoj Šipek. On je, kaže, obilno dokumentirao prijave za desetak sumnjivih poslova u Općini Marija Gorica i nije mu jasno jesu li uopće napravljeni izvidi na terenu i daljnja provjera dokumentacije do koje on nije mogao doći, odnosno, jesu li DORH ili USKOK, uopće pokušali dublje zagrepsti u slučajeve koje je prijavljivao. Za neke kaznene prijave nije dobio odgovore ni nakon godinu dana. "Znam da sam se upustio u borbu s puno jačim neprijateljem. Ali nema odustajanja. Smatram to svojom građanskom dužnošću. Neka ostane barem zabilježeno da nismo svi slijepi", kaže Dragutin Boranić. Iz ureda glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj Šipek nikada nije odgovoreno na njegov dopis iz prosinca 2020. godine.
Nakon objave ovog teksta reagirali su iz DORH-a, a njihov odgovor možete pročitati OVDJE.
