Inicijativa koja je prikupila 1,9 milijuna potpisnika nastoji definitirati vodu kao zajedničko bogatstvo a ne kao resurs na kojem se netko može bogatiti. Usprkos velike važnosti, nije ju podržala desnica. Primjerice za inicijativu su glasali Davor Škrlec, zastupnik ORaH-a u Europskom parlamentu, čak i Marijana Petri, no HDZ-ova eurozastupnica Dubravka Šuica bila je suzdržana, piše Slobodna Dalmacija.
A Hrvatska donosi dva ključna zakona za vode
No, za Hrvatsku je možda još važnije to što je u srijedu okončano savjetovanje s javnošću o prijedlozima dvaju zakona - novog Zakona o vodnim uslugama, te izmjenama Zakona o vodama, čemu bi svrha trebala biti racionalnije poslovanje, kvalitetnija usluga, zaštita strateških resursa, zaštita građana, odnosno potrošača, itd.
Upravo u izmjenama Zakona o vodama doc. dr. sci. Lidija Runko Luttenberger iz područja inženjerstva okoliša, vidi, kako nam je rekla, “najkrupniju opasnost” jer se “predviđa prijenos vlasništva nad vodom i vodnom infrastrukturom s jedinica lokalne samouprave na državu, što je podržavljenje, odnosno otimanje imovine koju su građani stvarali i gradili”.
U primjedbi u okviru javne rasprave oko izmjena Zakona o vodama, iznijela je kako odredbe iz članaka 86. do 89. (o upisivanju regulacijskih i vodnih građevina u vlasništvo RH bez obzira na postojeće upise u zemljišne knjige) “predstavljaju otuđenje vodnog bogatstva i infrastrukture, te se postavlja pitanje njihove ustavnosti.
Nacionaliziraju se vodna dobra
Ukratko, država će od gradova i općina konfiscirati sve vodne građevine, te će onda to prenijeti na imaginarne, sada nepostojeće subjekte i time olakšati daljnji prijenos vlasništva. Napominjem da su zemlje Sjevera svoj razvoj ostvarile upravo na autonomiji i snazi lokalnih samouprava na svom teritoriju, a to se ovim Prijedlogom zakona izričito negira“.
Takvim “radikalnim statusnim promjenama u strukturi i poslovanju javnih isporučitelja vodnih usluga” snažno se, među ostalima, usprotivio i župan Istarske županije Valter Flego, navodeći u svojoj primjedbi da bi one značile nepoštivanje Ustavom zajamčenog načela nepovredivosti vlasništva. Navodi i da su predložene odredbe Zakona usmjerene na centralizaciju djelatnosti vodnih usluga.
Trebaju samo male dopune da se uvedu koncesije
Flego, među ostalim, kaže kako se u ovom prijedlogu vodne usluge definira kao negospodarske i neprofitne, no nelogičnim smatra da se istovremeno “eksplicitno predviđa mogućnost davanja u koncesiju dijela vodnih usluga trećim osobama, koje mogu biti trgovačka društva i koje mogu njihovim obavljanjem stjecati dobit”.
Upozarava da svakom sljedećom izmjenom i dopunom ovakvog Zakona može se propisati mogućnost, pa čak i obveza davanja u koncesiju i djelatnosti vodoopskrbe i odvodnje. A svako rješenje kojim bi se vlasništvo ili upravljanje nad vodnim resursima, javnim isporučiteljima, odnosno komunalnim vodnim građevinama, dodijelilo trećim osobama (uz stjecanje profita) za posljedicu bi, među ostalim, imalo povećanje cijene vodnih usluga, uz istovremeni drastični pad kvalitete tih usluga i zanemarivanje razvoja sustava javne vodoopskrbe i odvodnje.
Slobodna Dalmacija/Danas.hr
