Skupina aktivista, koja dijelom dolazi iz Sindikata biciklista, zasitila se praznih obećanja gradskih čelnika i odlučila uzeti stvar u svoje ruke – osnovala je stranku Za grad, stranku čiji program kreiraju građani i čiju volju izvršavaju oni. Upravo onako kako bi vlast i trebala izgledati – kao javni servis građana, sada i odmah. Razgovarali smo sa supredsjednicima stranke Markom Gregovićem i Ivom Kvakić.
Odlučili smo imati muškog supredsjednika i žensku supredsjednicu. Time se želimo suprotstaviti tradicionalnoj hijerarhiji i autoritetu koji obično utjelovljuje predsjednik stranke.Kako ste došli na ideju da osnujete stranku?Marko: Shvatili smo da dugo vremena ovaj grad ne funkcionira kako bi trebao i to građani osjećaju. Osim toga, kroz rad naše udruge shvatili smo da se naši prijedlozi, koji su dobri, kvalitetni i jeftini, ne prihvaćaju. Zaključili smo da je jedini način da počnemo aktivnije mijenjati sistem da se bacimo u politiku, u ono u što se nitko drugi "normalan" ne želi baciti.
Imate dva predsjednika stranke – to ste ti i Marko. To je nešto što se ne viđa kod drugih stranaka?Iva: S obzirom da dolazimo iz civilnog društva i promoviramo vrijednosti civilnog društva, pa tako i spolnu i rodnu ravnopravnost, odlučili smo imati muškog supredsjednika i žensku supredsjednicu. Time se želimo suprotstaviti tradicionalnoj hijerarhiji i autoritetu koji obično utjelovljuje predsjednik stranke.
S obzirom na te vaše vrijednosti, kako funkcionirate unutar stranke, kako komunicirate s članovima i na kojem principu donosite odluke?Marko: Kao što je Iva rekla, kako gajimo vrijednosti civilnog društva, težimo da sve odluke donosimo konsenzusom, što je često naporno i teško, često dovodi do sukoba, ali na kraju ipak iza jedne odluke stoje svi, pa je to i kvalitetnija odluka. Pozicije supredsjednika i supredsjednice su zanimljive i nove, i ponekad dovode do nekih svađa, ali to su uglavnom konstruktivne diskusije iz kojih se rađa čvrst, zajednički stav.
Sve odluke u stranci donosimo konsenzusom, što je često naporno i teško, često dovodi do sukoba, ali na kraju ipak iza jedne odluke stoje svi, pa je to i kvalitetnija odluka. Napravili ste svojevrstan presedan – počeli ste izvršavati stranačka obećanja i prije samih izbora. Kako je došlo do toga?Iva: Ono što hoćemo pokazati i pokazujemo akcijama koje radimo jest da je dosta tih dobrih prijedloga koje građani daju i koje smo mi davali, da su to zaista prijedlozi za koje niti treba uložiti puno novca niti treba puno truda, nego samo malo dobre volje. I stoga oni prijedlozi koji su trenutno najpopularniji i koje mi možemo provoditi, provodimo već sada u djelo, da pokažemo da se to zaista može raditi tijekom cijelog mandata.
Do sada ste imali dvije jako zanimljive akcije – čišćenje praznih prostora na Trešnjevci i akciju Književnost u tramvajima. Kako su nastale te akcije?Marko: Sugrađani su dali prijedlog na našim internetskim stranicama, gdje su one dobile određen broj glasova drugih korisnika web platforme. Shvatili smo da su to prijedlozi koji se vrlo lako mogu provesti u djelo i probali smo – isprintali smo književna djela hrvatskih autora, plastificirali ih i polijepili po tramvajima.
http://www.youtube.com/embed/kSGO_kcBmcs (snimio i montirao: Franjo Tot)
Kako su ljudi reagirali na tu akciju?Marko: Ljudi su bili oduševljeni time da u 8 ujutro mogu pročitati nešto, a da to nisu reklame različitih kompanija. Počeli su nam se javljati i slati svoje pjesme da i njih stavimo po tramvajima. S druge strane, akcija na Trešnjevci je također urodila plodom i neočekivanim reakcijama. Prije par dana su nam recimo došli ljudi iz Brezovice, pa ljudi iz Sesveta koji su, vidjevši da mi radimo nešto oko praznih prostora, izrazili želju da i oni aktiviraju neke prazne prostore u svojim kvartovima. Pitali su nas za savjete kako to napraviti, kako te prostore dobiti od grada. Mi im, nažalost, ne možemo dati dobar odgovor na ta pitanja jer ne upravljamo tim prostorima, ali kada uđemo u Skupštinu, onda ćemo se pobrinuti i potruditi da se ti gradski prostori mogu dati na korištenje sugrađanima kojima će trebati.
Naprimjer po kojem modelu?Iva: Imamo nekoliko prijedloga na našoj web platformi za to. Najpopularniji prijedlog trenutno je da se takvi prostori daju malim poduzetnicima i obrtnicima, i to po modelu da prva godina bude besplatna, tako da im se olakša ulazak u poslovanje, a nakon toga da se progresivno diže cijena najma. Osim toga, predlaže se i da se ti prostori daju umjetnicima, pa čak i da se izlozi koriste za oglašavanje umjetnika. Prijedloga je zaista puno i nakon akcije smo dobili jako puno poziva ljudi koji već sada iznose svoje ideje kako iskoristiti te prostore. Sigurni smo i jasno je da u gradu postoji želja i volja da se ti prostori koriste, ali je stvar grada i volje da se riješe problemi koji sprečavaju da se ti prostori stave na korištenje.
Svaki od prijedloga na vašim internetskim stranicama se ocjenjuje. Koji su neki od najpopularnijih prijedloga i što je to što građane najviše muči?Iva: Trenutno najpopularniji prijedlozi na web stranici su uvođenje javnih bicikala, smanjivanje cijene ZET-ovih karata te zapušteni prostori. Nadalje, jedna od najvažnijih tema kojom se bavimo jest problem prometa u gradu Zagrebu, koji je na razini kritičnog, jer se već više od 10 godina ništa ne radi po tom pitanju. Prioritet u prometu trebalo bi dati ljudima s invaliditetom, pješacima, zatim biciklistima i javnom prijevozu i tek na kraju automobilima.
Koliko bi po vašem mišljenju trebala iznositi cijena tramvajske karte?Marko: Cijena se svakako može smanjiti, no grad nema viziju. Zalažemo se za viziju u kojoj je javni prijevoz besplatan, a mobilnost pravo svakog građanina. To je nešto što se postiže dugoročnim radom, ali nije nemoguće i neizvedivo. Imamo i primjere iz svijeta za to – Tallinn u Estoniji, Hasselt u Belgiji, koji već desetak godina imaju besplatan javni prijevoz. To je stvar političke odluke i može se donijeti kao što je nekad donesena odluka da će osnovno školstvo biti besplatno.
Akcijama koje radimo želimo pokazati da za realizaciju prijedloga građana ne treba uložiti puno novca, nego samo malo dobre volje. Provodimo ih već sada u djelo da pokažemo da se to može raditi tijekom cijelog mandata.Iva: To nije proces koji se događa od danas do sutra, ne može se samo tako reći: 'Javni prijevoz od sutra mora biti besplatan.' To nije moguće, ali može se postupno ići u tom smjeru. Ono što je jasno je to da današnja politika dizanja cijene karata i povećanja broja kontrolora u trenutku kad 300 milijuna putnika radi promet od 300 milijuna kuna, ne daje rezultate. Ljudi očito ne mogu i ne žele to platiti, i umjesto da se djeluje na način da se smanji i da se popularizira javni prijevoz, te da se poveća broj putnika koji će plaćati javni prijevoz, ide se na represivne politike dizanja cijena karata, povećanja broja kontrolora, što očito do sada nije funkcioniralo, pa ne vidimo ni zašto bi ubuduće.
Kako biste nakon dva mandata Milana Bandića u Zagrebu opisali situaciju u gradu?Marko: Glavni razlog zašto smo krenuli u osnivanje političke stranke i jest to što smatramo da je ovakva situacija neodrživa. Grad nema viziju, priča se samo o korupciji i tome da se ne može zaposliti bez poznanstava, sustav propada i ni u jednom trenutku se ne može reći da je totalna katastrofa, nego se uvijek čeka sljedeći dan da bude još malo gore. To smo prepoznali i shvatili da ne možemo više u takvom sustavu živjeti bez da se pokušamo aktivno uključiti u njegovo mijenjanje.
http://www.youtube.com/embed/vlLDXC-18To (snimio i montirao: Franjo Tot)
Iva: Grad bez vizije nema točku kojoj teži, a problemi se rješavaju na brzinu. Za imati viziju treba sjesti i razmisliti gdje želimo biti, a onda i kako do tamo doći.
Nemate kandidata za gradonačelnika/gradonačelnicu, ali planirate ući u Skupštinu i otamo mijenjati stvari. Čini mi se i po reakcijama ljudi da postoji dosta skepse prema bilo kakvoj manjoj stranci da će uspjeti napraviti takav iskorak. Je li vam to uteg, bojite li se da će se ljudi koji bi inače dali glas vama, radije odlučiti za nekog jačeg kandidata, mogućeg protukandidata u finalnom srazu s Milanom Bandićem? I kako uvjeriti te birače da ako zaista ne biraju treću opciju, da nikad neće ni dobiti treću opciju?Marko: Činjenica je da u ovom društvu postoji apatija i da ljudi sve više postaju apolitični, baš zato što se na izborima uvijek bira manje zlo. Mislimo da na taj način politika ne može funkcionirati i da građani moraju početi birati ljude za koje doista i jesu i kojima doista vjeruju, koji su vjerodostojni. Mislim da možemo uvjeriti ljude da smo mi ti koji smo vjerodostojni i da stvarno želimo provoditi projekte građana koje sami predlažu i slušati te iste građane, želimo uvoditi participaciju u politiku i to baš kroz djelovanje u Skupštini. To je nešto što je nužno da se promijeni ovakav politički sustav.
Prioritet u prometu trebalo bi dati ljudima s invaliditetom, pješacima, zatim biciklistima i javnom prijevozu i tek na kraju automobilima. Hoćete li u Skupštini koalirati s nekim?Marko: Onu koaliciju koju mi radimo zovemo je koalicija s građanima. Mi stvarno slušamo ljude, surađujemo s njima i njihove ideje promoviramo. Za to nam nisu potrebe nikakve druge stranke, ali kad smo jednom u Skupštini, naravno da ćemo surađivati, to je i bit demokracije, ali sa strankama i opcijama koje pokušavaju provoditi sličan program. Međutim, mislim da o čvrstim koalicijama zasad nema govora.
Iva: Ono što je nama glavno, to su prijedlozi građana. Ako druge stranke i druge opcije to prepoznaju kao vrijedno i korisno, baš zato što su to građani predložili, naravno da smo otvoreni za suradnju.
Jedan od vaših ciljeva kad uđete u Skupštinu je podizanje razine transparentnosti. Kako to mislite napraviti?Iva: Na način da stalno komuniciramo o tome što se događa u Skupštini. Sjednice Skupštine su ogromne, dnevni red je zaista velik, a mi ćemo tamo, osim što ćemo se baviti prijedlozima građana, paziti i da se ne događaju projekti koji su štetni za grad. Radit ćemo to kroz stalnu komunikaciju, putem društvenih mreža i na našem portalu.
Marko: Bilo bi zgodno da građani mogu preko Facebooka vidjeti što se u određenom trenutku u Skupštini događa, da o tome budu informirani preko bloga ili slično. Nadalje, želimo postići da se točno vidi kako je tko i za što glasao. To se sada ne može, ne možeš dobiti tu informaciju, a radi se o nečemu što je lako implementirati.
Mnogi se političari sada u kampanji otimaju za glasove biciklista vabeći ih raznim političkim projektima. Isto tako, promoviraju i komunikaciju s građanima i slušanje njihovih prijedloga. Po čemu ste vi drugačiji?Iva: Pozdravljamo to da su i veće političke opcije počele prepoznavati zaista važne teme, poput biciklizma, participacije i tako dalje. No, poučeni dosadašnjim iskustvom, bojimo se da će većim opcijama navedene teme ostati samo dio predizborne kampanje.
http://www.youtube.com/embed/BwhdNfxWGcE (akcija Književnost u tramvajima)
Marko: Da građani više ne vjeruju političarima, pokazuju i nedavni europski izbori, na koje je izašlo katastrofalnih 20 posto birača, od toga je pet posto bilo nevažećih listića. Jasno je da ljudi ne vjeruju više političarima, pa ni mi im ne vjerujemo, te zato želimo pokazati da se nešto može napraviti drugačije. Jedan od uzora u tome nam je mađarska politička stranka koja se zove Politika može biti drugačija, i to uzimamo i kao moto naše stranke.
Ne smatramo se političarima. To je u našem društvu uvreda. Bolje je reći da se bavimo politikom jer je to bolje nego da se politika bavi nama.Smatrate li se političarima?Marko: Pa, ne (smijeh). Danas je to u našem društvu uvreda. Bolje je reći da se bavimo politikom jer je to bolje nego da se politika bavi nama.
Iva: Nismo političari u onom smislu u kojem se to danas promatra. Bavimo se politikom i mislimo da bi se svi građani trebali baviti politikom jer se to tiče svih njih, ali nismo političari niti imamo takvo političko iskustvo kao druge političke opcije.
U Hrvatskoj se budi jedan val novih, drugačijih političkih stranaka. U Splitu je to Drugo lice Splita, osnovana je i Piratska stranka, u Zagrebu ste to vi i tako dalje. Je li to znak da se građani žele uključiti u politiku i postati njezinim kreatorima?Iva: To je dokaz da je građanima dosta. Tome se suprotstavlja ta jedna apatija u vidu malog izlaska na izbore jer su građani razočarani trenutnim opcijama. Drago nam je da postoji sve više novih stranaka, novih angažiranih ljudi koji žele mijenjati način na koji politički sustav funkcionira. To je dokaz da je zaista vrijeme da se takvo nešto i dogodi i da prestane ta nadmoć dviju političkih opcija koje su jednostavno navikle da imaju svoje fotelje i da građani više ništa ne mogu napraviti.
Marko: Osim što se rađaju stranke, rađaju se i mnoge udruge. Ljudi postaju aktivni po kvartovima, roditelji se organiziraju, djeca se organiziraju na različite načine i to je dobro, jer je to ono što je u podlozi demokracije – da ljudi budu aktivni i da aktivno sudjeluju u odlučivanju. I ovo što mi radimo je samo prenošenje toga na još malo viši nivo i uključivanje tih udruga i pojedinaca koji se žele aktivno baviti politikom.
Potpisivanje peticije za referendum o realizaciji projekta Golf na Srđu očito je pokazalo i potrebu građana da participiraju i odlučuju o važnim stvarima i projektima u svom gradu. Ferdelji recimo predlaže raspisivanje referenduma za sve važne projekte u gradu Zagrebu. Što mislite o tome i bi li ti referendumi predstavljali veliki trošak za grad?Iva: Ako će se provoditi referendum za sve velike projekte, znači da gradska vlast nije sigurna što građani žele. Referendumi za svako veće pitanje sigurno su velik trošak i mislimo da bi umjesto toga više trebalo raditi na tome da se građani slušaju stalno, da se potiče njihovo sudjelovanje, da se zaprimaju njihovi prijedlozi. U tom slučaju više se neće moći događati ovakve stvari da se projekt golfa na Srđu dogovori iza zatvorenih vrata i onda se građani stavljaju pred gotov čin. I naravno da će se pobuniti i pokušati utjecati na to. Uopće se nije raspravljalo s građanima o tome što žele na Srđu, kako žele da se razvija grad, ni jesu li ili nisu za golf. Ako bi se održavala stalna komunikacija s građanima, mislim da ni ne bi bilo potrebe za referendumom jer je onda jasno što građani žele i kako svi zajedno žele da se grad razvija.
U ovom društvu postoji apatija. Ljudi sve više postaju apolitični, baš zato što se na izborima uvijek bira manje zlo. Mislimo da na taj način politika ne može funkcionirati i da građani moraju početi birati ljude za koje doista i jesu i kojima doista vjeruju, koji su vjerodostojni.Marko: Postoje primjeri iz svijeta (Estonija) gdje bi se referendum mogao vrlo brzo provoditi zbog današnjih tehnologija koje to tako jeftino omogućuju. Međutim, za to je opet potrebna vizija koju današnji političari, čini se, nemaju. Kad govorimo o sudjelovanju građana, imamo i primjer Islanda gdje građani sami pišu svoj Ustav. Ako oni pišu Ustav, onda i mi možemo odlučivati o nekim pitanjima zajedno, možemo sudjelovati u odlučivanju zajedno. Ustav je jako kompleksno napisati, a sudjeluje cijela jedna nacija u tome. Zašto bi onda bilo nemoguće pitati građane o klupici u parku ili odabiru lokacije za vrtić?
Mislite li se širiti na nacionalnu razinu uspijete li ući u Skupštinu?Marko: U svakom slučaju, sada se fokusiramo na grad, ali javljaju nam se ljudi iz cijele Hrvatske koji smatraju da bi tako nešto temeljno na participaciji građana trebalo pokrenuti i kod njih. Mi im dajemo savjete, ali za sada ostajemo samo u Zagrebu.
Kako se može ostaviti prijedlog na vašoj platformi i kako postići da on bude realiziran?Iva: Ne morate biti član stranke da biste dali prijedlog. Bilo tko to može napraviti nakon što se ulogira na našu stranicu. Drugi korisnici mogu glasati za ili protiv tog prijedloga i istovremeno ga mogu komentirati. Na platformi postoje ideje koje su jako popularne, a neke su već u startu jako negativne. Ideja se kroz diskusiju može i mijenjati i na kraju one ideje koje su najpopularnije, o njima se konzultiramo sa stručnjacima da vidimo je li ih moguće realizirati i na koji način. Neke ideje imaju birokratske prepreke, neke financijske, ali sve se može realizirati i samo je pitanje na koji način tome pristupiti.
Više o stranici na njihovim službenim internetskim stranicama te na Facebooku.
Marko Gregović (1982., Zagreb), supredsjednik
Rođen i odrastao u Zagrebu, gdje je diplomirao filozofiju i komparativnu književnost. Nakon toga je magistrirao ljudska prava na sveučilištima Roehampton (Ujedinjeno Kraljevstvo), Gothenburg (Švedska) i Tromso (Norveška). Vratio se u Hrvatsku na početku krize i od tada radi kao gimnazijski profesor logike, politike i gospodarstva te filozofije, te kao suradnik 3. programa Hrvatskog radija. Od srednje škole volontira u raznim neformalnim grupama, inicijativama i organizacijama. Pokrenuo volonterski projekt Knjige za zatvorenike, a kasnije i udrugu Sindikat biciklista.
Iva Kvakić (1986., Zagreb), supredsjednica
Rođena i odrasla u Zagrebu, gdje je završila Matematičku gimnaziju i Ekonomski fakultet. Posljednju godinu fakulteta provela je u Španjolskoj na razmjeni studenata i volontirajući u organizaciji CEOs without borders. Magistrirala održivi razvoj na Ritsumeikan Asia Pacific Universityju u Japanu i Fachhochschule Trier u Njemačkoj. Od 2011. stalno prebivalište vratila u Hrvatsku s ciljem doprinosa društvenim promjenama. Tečno govori engleski i francuski, a u slobodno vrijeme bori se za prava biciklista, pušta zmaja, snowboarda i bubnja.
