Zrinka Bubić ima 31 godinu i prije nekoliko mjeseci oboljela je od raka dojke. Do sada je operirana dva puta.
„Prva je bila 30.10 druga 6.11. Oni su otklonili koliko su mogli. Dr. Matković je to sredio koliko je uspio. Poslije toga sam krenula na kemoterapije pa me čeka ciljano zračenje u Osijeku“, kaže Zrinka.
Ali, kao da bolest nije dovoljan teret, Zrinka je nedavno ušla u borbu s neumoljivom hrvatskom birokracijom. Jer, nakon operacije propisana joj je kemoterapija, a HZZO joj odbija plaćati naknadu za prijevoz. I to sve zbog slova zakona u kojem piše da pravo na naknadu imaju samo oni pacijenti koji žive više od 50 kilometara od bolnice.
U Zrinkinom slučaju HZZO računa udaljenost od table na ulazu u njeno selo Donji Bogićevci, koju od bolnice u Požegi dijeli 49 km. Zrinki dakle nedostaje 1 km.
Kad smo već u računici, Zrinkina kuća nalazi se 2,5 km od ulaza u selo, dakle, to je 51 km od bolnice, ali HZZO – to ne zanima.
Njezin je otac teško bolestan, majka nezaposlena, a i Zrinka je prije godinu dana završila na burzi. Da stvar bude gora - žive u selu prometno odsječenom od ostatka Hrvatske.
„Ima dobrih ljudi koji mi izlaze u susret. Ako ja nemam novaca za platiti gorivo, onda oni između sebe 'skuckaju'. Pa me nekako prebaci. Ali kemoterapija traje i po pet-šest sati i oduzimam ja njihovo dragocjeno vrijeme“, navodi Zrinka.
U HZZO-u pak tvrde da su dužni poštivati zakonske propise. Priznaju da do se do sada nisu sreli s ovakvim slučajem.
„Netko ti samo zatvori vrata i kaže strpi se. Strpit ću se ja, ali neće moja bolest. Ja nisam jedina kojoj netko zatvori vrata i kaže strpi se. Nemaš prava. To je najlakše reći. Ja imam tu sreću što nekako podnosim kemoterapije, što se borim i što sam optimist“, objašnjava Zrinka.
Možda upravo zbog ovakvog stava Zrinka uvijek može računati na pomoć bližnjih, koji je nikada nisu odbili odvesti u bolnicu. Pritom nisu mjerkali kilometre i pokušali uštediti na ženi koja u 31. godini života vodi borbu za život. Jer nije ona kriva što ovu tablu ne može pomaknuti kilometar dalje.
