Hrvatske luke sjevernog Jadrana danas su glavno odredište kokainskih pošiljki latinskoameričkih narkokartela za evropsko tržište. Naime, nakon velikih udaraca pretrpljenih u zajedničkim akcijama talijanskih, američkih i španjolskih policija, krijumčari su morali potražiti druga odredišta, pa su još prije nekoliko godina snimili situaciju u hrvatskim lukama, koje manjkom kvalitetne tehničke opreme, ali i kadrovski, zaostaju za talijanskim i španjolskim. Dio tereta uvijek ostaje na domaćem tržištu, ali je najveća količina ipak namijenjena evropskom jet-setu, koji je, u pravilu, glavni potrošač kokaina.
Američke i međunarodne agencije za borbu protiv droge navrijeme su osjetile opasnost, pa je u posljednjih nekoliko godina pojačana njihova aktivnost u opremanju policije i carinskih službi sofisticiranom opremom za otkrivanje droge. Sve češće u Hrvatsku dolaze i stručnjaci koji hrvatske carinike i policajce obučavaju u efikasnom otkrivanju pošiljaka droge. Zahvaljujući i toj suradnji, u protekle tri godine, u razmaku od nekoliko desetaka kilometara, na potezu od riječkog kontejnerskog terminala Brajdica i pristaništa za plominsku termoelektranu, ?dignuto? je oko tonu i pol kokaina, a pretpostavlja se da je veći dio pošiljaka ipak stigao na odredište.
Svi brodovi iz Južne Amerike koji plove u Hrvatsku pod posebnom su paskom DEA-e, najmoćnije svjetske vladine organizacije za borbu protiv droge, koja djeluje u sustavu američkog Ministarstva pravosuđa i sinonim je za globalnu borbu protiv krijumčara droge. Specijalizirani kompjuterski sustav svaki brod ?Croatia linea?, ili nekog drugog brodara koji krene, na primjer, iz ekvadorske luke Guajaquil prema Hrvatskoj, stavlja na ?crnu listu? i prati ga od početka do kraja odredišta. Upravo zahvaljujući DEA-inim dojavama uhvaćena je i posljednja u nizu velikih pošiljki koka-ina, koja je izronjena iz podvodnih komora talijanskog broda što je usidren čekao na istovar ugljena za plominsku termoelektranu.
Skromna u globalnim razmjerima i u usporedbi s drugim narkomafijama, koje su danas kadre platiti najsuvremeniju špijunsku opremu kako bi doznale što im spremaju policije, hrvatska je narkomafija u proteklih deset godina uspjela obrnuti najmanje dvije milijarde maraka i nametnuti se kao voditelj dilerskog posla na domaćem tržištu. Više od brojke, zaprepašćuje spoznaja da je dio tog novca trošen prema obrascu moćnih svjetskih narkomafijaških skupina: na korupciju u policiji i pravosuđu.
Ljudi iz kriminalnog miljea upleteni u trgovinu drogom, poput pokojnog Zlatka Bagarića i Damira Džebe, istodobno su bili dio suradničke mreže SZUP-a i SIS-a. Džeba to čak nije ni skrivao, a katkad bi ?našmrkan?, kažu njegovi znanci, znao upaliti ?rotacijsko svjetlo?, koje je bilo skriveno u pretincu zajedno s još nekim iskaznicama tajnih službi. U tome ne bi bilo ništa neobično, jer je poznata činjenica da se sve policije i tajne službe koriste podzemljem za dolazak do ključnih informacija o budućim aktivnostima. Ali, kad su kriminalci poslužili političkim zagovornicima načela da ?cilj opravdava sredstvo?, kriminal je ušao u zonu u kojoj je mogao nametati i štititi svoje interese. To je bio razlog podozrivosti zapadnih policija prema hrvatskoj.
Prvi i najznačajniji korak k etabliranju hrvatskog narkolobija bilo je izbacivanje albanske narkomafije kao glavnog voditelja poslova na hrvatskom tržištu droge. Svedena na ulogu opskrbljivača, dakle na dno narkopiramide, onemogućena joj je oplodnja kapitala, pa su se najznačajniji ?igrači? povukli s hrvatske scene i poslove prebacili u neke druge tranzicijske metropole. Budimpešta, Prag, Bratislava, na koju se gotovo naslanja višemilijunski Beč, te gradovi u Njemačkoj, Italiji i Ćvicarskoj gdje je snažna albanska emigracija danas su prijestolnice albanskih narkobosova.
I dok se uvoz kokaina dogovara s latinskoameričkim kartelima, krupni hrvatski igrači u krijumčarenju heroina sve su češće na samom izvoru robe u Turskoj. Najvećim dijelom droga se kupuje u Istanbulu, gdje se kilogram heroina visoke čistoće plaća tek nešto više od desetak tisuća maraka, i zatim, najčešće kopnom, prevozi do Hrvatske. Znakovito je da u nekim značajnim pošiljkama turske robe važnu ulogu igraju ljudi s platnog popisa MORH-a. Prilikom akcije zapljene nešto više od četiri kilograma heroina u varaždinskom Hotelu ?Turist? uhićen je jedan od autora famozne predstavke, Nikola Krišto, kojeg je potkraj devedesetih u Vlaškoj ulici prostrijelio jedan član zagrebačkog albanskog podzemlja. Vijest o velikoj zapljeni obznanio je tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak na promociji u Policijskoj akademiji. Njegovo istrčavanje sukobilo ga je tada s moćnim ministrom obrane Gojkom Ćuškom, pa je već drugi dan Krišto ispao iz ?igre?, a na tom je slučaju Josip Manolić gradio svoje optužbe da su neki istaknuti ljudi iz MORH-a umočeni u krijumčarenje droge, i da su čak nositelji krijumčarskih kanala.
Tabu tema bila je i spoznaja o ulozi dijela Vukovaraca u poslovima s drogom, o čemu je MUP već tada imao konkretna saznanja. Bila je javna tajna da su zagrebački ovisnici u potrazi za heroinom često navraćali u ?Lagunu? i ?Internacional?, ili okolne kafiće gdje se ispod stola kupovao heroin. Da se u tim zagrebačkim hotelima nešto neobično zbiva, dala su naslutiti nađena beživotna tijela s iglom u veni. Ali, kad bi se novinari i zatekli na tim mjestima, događaj bi ostao zabilježen na razini vijesti, jer su bili izloženi prijetnjama, a nitko od relevantnih sugovornika o tome nije htio govoriti ili se pojava svodila na razinu incidenta. Za to su se znali pobrinuti i ljudi iz institucija, nerijetko ucijenjeni činjenicom da su među ovisnicima bila i djeca društvenih uglednika.
U isto vrijeme estradna i sportska krema šmrkala je koku na elitnim mjestima. U narkomiljeu još se prepričava epizoda s gostovanja argentinske nogometne reprezentacije predvođene slavnim Diegom Maradonom, koji je tada već bio teški ovisnik o kokainu. Već pri dolasku u zagrebačku zračnu luku, policijski labrador Pončo doslovce je podivljao kad je kraj njega prošao mali Diego, koji je u zagrebačkom ?Interkontiju? priredio kokainski tulum na kojem su bile i neke hrvatske nogometne zvijezde.
Svjetlo optimizma u depresivnoj kliničkoj slici hrvatskog narkomiljea ulazi kroz sve šira vrata evropskih institucija koje mogu i znaju financijski poduprijeti kvalitetne programe za suzbijanje narkomanije u svim područjima. Jaču konkretnu, a time i financijsku podršku Hrvatska će moći ostvariti tek kad se vlasnici blagajni uvjere da postoji jača politička volja, praćena konkretnim uspjesima. Oštrijom kaznenom politikom prema krupnim dilerima i njihovim efikasnijim procesuiranjem Hrvatska tek mora dokazati da nije ?raj za dilere?.
Hrvatska je već godinama u Evropi!
