Jón Gnarr je glumac, komičar i panker koji je uspio pobijediti siva odijela na lokalnim izborima bez po muke. Koliko se razlikuje od drugih, pokazao je i kad je prije nekoliko tjedana objavio da se neće natjecati za sljedeći mandat, iako mu ankete garantiraju laku pobjedu. Otac je petero djece, nepopravljivi pacifist, neumorni borac za ravnopravnost žena i LGBT manjina i ne srami se toga da obožava nositi žensku odjeću. Island je zaista posebna zemlja. Osim što je ondje podzastupljenost žena u javnom životu najmanja na svijetu, s tog otoka u Atlantiku neprestano nam stižu zanimljive vijesti – em su odbili ući u Europsku uniju, em su građani odbili financirati dugove svojih banaka, em su se građani organizirali da napišu Ustav, em gaje izrazito poštovanje prema internetu, em imaju Najbolju partiju – stranku sastavljenu isključivo od ljudi bez političke pozadine i predznanja.
Nisam primijetio nikakve promjene u bankarskom sustavu. Još uvijek je tu. Svi mi živimo pod zakonima kapitalizma.A vlast su osvojili tako da su obećali polarnog medvjeda u zoološkom vrtu, besplatne ručnike na bazenima i, najvažnije, da neće ispuniti niti jedno obećanje iz predizborne kampanje.
Vaše povlačenje iz utrke za sljedeći mandat zvuči kao šala, barem iz perspektive 'normalnog' političara. Vi ste očigledno gradonačelnik jednog od najciviliziranijih gradova svijeta, ali vas je politika umorila. Postoji li bar mala mogućnost da se ipak šalite?
Što se mene tiče, to nije šala nego iskrena odluka. S druge strane, život je šala. I nisam se umorio od gradonačelničkog mjesta. Jednostavno smatram da život ima puno više za ponuditi. Često sam znao za vrijeme mandata govoriti da gulim kaznu u politici i da su mi četiri godine više nego dovoljne.
//www.youtube.com/embed/xxBW4mPzv6E
Dolazi li ovaj umor od toga što je patio vaš privatni život ili zato što niste mogli učiniti više u javnom životu? Ako je prvi razlog dominantniji, kako ćete izbjeći komentare i pojednostavljenja da ste lijeni, ravnodušni prema budućnosti Reykjavika ili da ste jednostavno sebični jer vam je važnija svakodnevica od reformi o kojima ste govorili prethodnih godina? Nisam umoran i nikad nisam bio lijen. Ljudi poštuju moju odluku i već govore da je bila iznimno hrabra. Zbog toga sam vrlo zahvalan. Moj gradonačelnički mandat govori za sebe. Najbolja partija je bila misija koja je dokazala da i obični građani mogu ući u politiku. Ne trebaju nam karijerni političari. Mi to možemo sami i možemo uzeti stvar u svoje ruke, a to je pankerski manifest. Misija je sad završena i zato je gotovo. Tako je jednostavno.
U svom radu promovirate, ukratko rečeno, socijalizam i digitalnu revoluciju, koja bi vodila direktnoj demokraciji. Ako sam u pravu, molila bih vas da pojasnite zašto smatrate da bi to mogao biti odgovor na naše aktualne probleme, pod pretpostavkom da to ne mislite samo za Island. Moji politički stavovi su paradoks. Izjašnjavam se kao anarhist i libertarijanski socijalist. Ali život je sam po sebi paradoksalan. Žudimo za životom, a u stvarnosti jednostavno polagano umiremo. I nisam siguran što se tiče direktne demokracije. Generalno, gajim sumnje prema demokraciji. Kapitalizam je daleko otporniji od demokracije. Socijalizam cvjeta u korporacijama. Što se interneta tiče, kojem se veoma divim, mislim da trenutno svjedočimo kako kapitalizam preuzima kontrolu nad njim. Godine slobode interneta će uskoro postati povijest, nažalost, a država i korporacije će uspostaviti kontrolu. Godine medenog mjeseca su gotove.
Možete li navesti neku reformu koju niste bili u stanju provesti zbog pritisaka kakvim su obično podvrgnuti političari i koji su bili izvori tih pritisaka?
Izgubio sam poštovanje prema Nobelovoj nagradi za mir. A razlog zašto se to dogodilo prilično dobro govori sam za sebe, kroz izbor dobitnika.Nisam osjetio nikakav stvaran pritisak koji ne bih mogao izdržati. Imali smo vrlo snažnu većinu koja je dobro funkcionirala u gradskoj vlasti. U svakom slučaju, naše su reforme bile poštene i realistične i ljudi su mogli vidjeti da one funkcioniraju u stvarnosti. Iz toga proizlazi i popularnost Najbolje partije, koja je narasla za više od tri posto ove jeseni u odnosu na izbore od prije gotovo četiri godine. Dajem ostavku na vrhuncu popularnosti.
Jedna od vaših najjasnijih poruka bila je da ljudi trebaju 'voditi rat protiv rata, a ne ratove'. Također ste borbenim brodovima i avionima onemogućili prolazak kroz teritorij Reykjavika u vojne svrhe. Kako to da ste onda najnovijeg dobitnika Nobelove nagrade za mir ocijenili – pomalo dosadnim? Izgubio sam poštovanje prema Nobelovoj nagradi za mir. A razlog zašto se to dogodilo prilično dobro govori sam za sebe, kroz izbor dobitnika.
Vidjela sam da ste na Facebooku podijelili intervju Russella Branda, koji je dao Jeremyju Paxmanu. Otada ga napadaju i s lijeva i s desna, optužen je za površnost i kapitaliziranje na idejama bez da je sam imao neko osobito otkriće. Optužen je i da je seksist, elitist, nekompetentan za stvari o kojima govori, čak i da je glup jer, navodno, miješa revoluciju i veće poreze za bogate. Kao kolega komičar, što mislite o njegovom liku i djelu? Suočavao sam se sa sličnim kritikama. Za mene je politika, bila ona lijeva ili desna, prilično i, zapravo, prvenstveno dosadna. One su, zapravo, dvije strane istog novčića. Ali Brand je zanimljiv komičar.
Kako objašnjavate i komentirate proboj komičara u politiku, primjerice Beppea Grilla? Ne govorim talijanski pa nemam pojma.
Hrvatska će uskoro ići na referendum o izmjenama Ustava kojim bi se trebalo spriječiti da u budućnosti postoje bilo kakvi brakovi osim onih između žena i muškaraca, iako čak ni nemamo gej brakove. Kako komentirate činjenicu da će nam prvi građanski referendum u povijesti biti vezan za ograničavanje prava LGBTQ manjina, dok nam istovremeno oko 22 posto građana živi u siromaštvu
//www.youtube.com/embed/CtWIrV4NXmg
To je jednostavno glupo. Uvijek bismo trebali poštovati ljudska prava. To bi trebalo biti u srži naših vrijednosti. Molim vas, izađite i podržite ljudska prava.
Najbolja partija je bila misija koja je dokazala da i obični građani mogu ući u politiku. Ne trebaju nam karijerni političari. Mi to možemo sami i možemo uzeti stvar u svoje ruke, a to je pankerski manifest. Misija je sad završena i zato je gotovo. Što nam možete reći o islandskom Ustavu koji su pisali građani? Je li to bila dobra ideja i zašto? To je bila dobra ideja, ali još uvijek nemamo novi Ustav. Nije ga odobrio parlament.
Je li Island zaista uspio reći 'ne' bankarskom sustavu u vrijeme ove krize i to bez ikakvih posljedica za građane? Nisam primijetio nikakve promjene u bankarskom sustavu. Još uvijek je tu. Svi mi živimo pod zakonima kapitalizma.
Koji je bio ključni razlog zašto je Island odbio ući u Europsku uniju i smatrate li da je Hrvatska trebala napraviti isto? Ključni razlog je taj što ulazak u EU nije bio u interesu moćnim elitama. Iznimno poštujem ideologiju zbog koje je EU stvorena, kao način da se Europa ujedini i da se zadrži mir.
O nacionalizmu na Islandu... Uvijek se na Islandu prikradala jedna čudnovata vrsta nacionalizma. Uglavnom je utemeljena na kombinaciji ignorancije i arogancije, te stvara osjećaj da ksenofobija raste i mnogi ljudi koriste izraze poput "islandska nacionalna kultura" i "čisto islandsko" nešto već. Činjenica je da je Island najmlađa zemlja Europe, geološki gledano, a također je i posljednja europska država koja je nastanjena ljudima prije samo tisuću godina, kad su Vikinzi migrirali ovamo s irskim robovima. Nema nikakve "čistoće" u našoj povijesti, genetske ni kulturne. Ništa nije izumljeno ovdje (fermentacija ribe je azijska tradicija). Svi naši običaji i tradicije izvorno dolaze iz Europe. Jedina stvar za koju možeš reći da je uistinu islandska je priroda i islandske sage. Priroda i umjetnost. To je Island. Sve drugo su besmislice. Nijedna zemlja nije otok, pa čak ni Island.
O nezavisnosti... Na ovome bi trebalo poraditi. U svom domu imam zastavu maternice koju su izradili Libia Castro i Ólafur Ólafsson. Tvoja Država Ne Postoji. Proglasimo nezavisnost! Ne postoji nacionalnost nego samo internacionalnost. Svi su jedno i svi dolazimo iz Vagine.
O NATO-paktu... Nisam naivan hipi zbog ovoga. Razumijem da su NATO i vojske smatrane i da mogu biti smatrane potrebom iz različitih razloga – zaštita interesa i borba protiv zlikovaca. Island nema vojsku i nema neprijatelje i zato je NATO jednostavno klub kojem ne pripadamo. Island bi trebao težiti tome da postane zona potpuno oslobođena od vojske. U ne tako vjerojatnom slučaju da nas napadnu, NATO bi bio i više nego sretan da nas spasi. A ako to odbije napraviti samo zato što nismo platili članarinu, siguran sam da bi Švedska, Finska ili čak Irska obavile taj posao.
O internetu... Mrzim biti negdje gdje nema interneta, kao pušač sam bez cigareta. Kukat ću zbog toga. I ne razumijem i ne sviđa mi se kad neki ljudi pretpostavljaju da je to dobra stvar i kažu: "Oh, nije li to fino?" Nije. Nema ničega finog u tome da se ne možeš spojiti. To je pakao. Vrijeme provedeno bez interneta nije kvalitetno provedeno vrijeme. To je kao da nemate struje. Grozno je. Nije da se meni internet sviđa ili da mi treba zbog posla ili čega god. Ja sam zaljubljen u njega. I ako išta mrzim više od toga da nema signala, to je loša veza. To me može izludjeti, kao – sad me vidiš, sad me ne vidiš. E pa, j***te se, ja hoću svoj internet!
