Prekinut je Hajdukov niz od tri uzastopne pobjede, a Dinamo je svom kapetanu na oproštaju darovao uspomenu koja neće tako lako izblijediti tijekom vlažne otočke zime. Nije uspio "povratak otpisanih", koji su predvođeni hrabrim trenerom Vulićem i izvrsnim vratarom Stojkićem još jednom maksimirski travnjak napustili pokunjeni. Već odavno "bili" u Maksimiru nisu pružili toliko puno, a ostali praznih ruku.
Već u 3. minuti Butini je iskosa s dvadesetak metara zaprijetio Leko. Lopta je, međutim, prošla blizu desne vratnice. Upola slabije odgovorio je neodlučni Balaban pet minuta poslije, a iz slobodnog udarca po zemlji je Stojkića pokušao iznenaditi Pavlović. Otvorena igra na obje strane, koju je naglasila Hajdukova igra s napadačkim trojcem "BBB" (Bubalo, Bilić, Bošnjak), "mirisala" je na konkretne stvari i već u 12. minuti mreža se zatresla. S polovice terena loptu je za Balabana precizno poslao Pavlović, zaleđa nije bilo, a Dinamova "špica" vješto se "iskrala" zaspaloj gostujućoj obrani i postigla svoj sedmi ovosezonski pogodak. Činilo se da Balaban, koji je bio strijelac i jedinog gola u posljednjem međusobnom okršaju na Poljudu (1:0 za Dinamo), postaje "gutač" Hajdukovih želja, no u raspletu trilera na Maksimiru tu će ulogu kasnije ponijeti dvije godine mlađa maksimirska nada. . . Ne treba ni dvojiti da je odušak BBB-a nakon vodstva od 1:0 bio (ne) vidljiv, nadasve osjetljiv za nosnice i oči. . .
Hajduk se nije preplašio, odgovorio je velikim pritiskom i inicijativom, no pokušaji Bubala i Leke nisu dali rezultata. U 31. minuti Musa je udarcem glavom, uz loptu koja se odbila od tla, primorao Butinu na paradu. Sve se, međutim, završilo na splitskom udarcu iz kuta. Nezadovoljan učinkom Čuture Braović je u igru uveo Pilipovića, no stvari se na travnjaku nisu u bitnome promijenile. U 34. minuti Leko je lukavim udarcem iz "slobodnjaka" stvorio pomutnju pred Butinom i lopta je još jednom prohujala opasno blizu desne Dinamove vratnice. U sljedećoj "modroj" akciji Stojkić je u padu fenomenalno "skinuo" Balabanovu prijetnju iz kontranapada, a da je veliki vratar s malo minutaže potvrdio je u 41. minuti. U još jednoj "kontri", ispred Stojkića i usamljenog Miladina stvorila su se četiri igrača u "modrim" dresovima. Balaban je dodao za Šokotu, a ovaj za Bišćana, koji u prigodi utakmice, ne uspijeva svladati još jednom fenomenalnog Hajdukovog vratara. Kako bi lijepo zvučalo, "od Zagreba se oprostio kao strijelac", no opet, Torcidi je taj promašaj još više digao krila.
Nastavak je donio nešto rezerviraniji uvod, a prvi žamor na tribinama izazvao je Musa u 58. minuti. Odlično je pucao iz slobodnog udarca, no nitko od njegovih suigrača nije stigao dohvatiti loptu, ona je fijuknula uz lijevu Butininu vratnicu. Samo minutu poslije izvrstan udarac Šokote sa 17 metara okrznuo je Leku i odsjeo na gredi. U 60. minuti Tomo Šokota propustio je realizirati stopostotnu prigodu, s ruba peterca nije svladao Stojkića, lopta je otišla iznad vrata.
U 67. minuti proključale su "modre" emocije. Pavlović je s više od 25 metara izveo slobodan udarac, lopta je sijevnula izravno prema Stojkiću koji ju je odbio, no istu u dvoboju s Puljizom, pod prekršajem i uz potezanje za dres, prihvaća tomo Šokota i posprema je u splitsku mrežu. 2:0 za Dinamo, na polupraznom stadionu skandiralo se prvom strijelcu prošlosezonskog HNL-a. . .
A onda je krenula kratka, ali intenzivna "splitska rapsodija". U 68. minuti, samo tri minute nakon što je zamijenio Bilića, Deranja je ušao u zagrebački šesnaesterac i iskosa s lijeve strane preciznim udarcem svladao Butinu. Vratar se ispružio koliko je "dug i širok", no lopta je odsjela u donjem lijevom kutu domaćih vrata, vodstvo je smanjeno na 2:1.
Zagrebački šok "podebljan" je već u sljedećoj akciji "bilih". S lijeve strane pred vrata Butine centrirao je Bubalo, iz pozadine se Drpiću prikrao Miladin, koji glavom "isporučuje pozdrave" i dvoboj vraća na rezultatski početak - 2:2. Kod domaćih nevjerica i "mrtvačko bljedilo", mnogi su "vrtjeli" film o Hajdukovom velikom povratku i pobjedi usred Maksimira koju pod Marjanom čekaju još od proljeća 1992.godine. . .
Braović je potom uveo "svježe snage", Agića i Mujčina zamijenili su Jerko Leko i Gondžić. Vulić je, pak, bio primoran ozlijeđenog Deranju, najzaslužnijeg za Hajdukovo dizanje "iz mrtvih", mijenjati Vučevićem. U 84. minuti upravo je Vučević odlično pucao iskosa, no lopta je proletjela samo nekoliko centimetara od desne Dinamove vratnice. Toliko malo trebalo je Hajduku za potpuno čudo, veliku senzaciju, a kada je Vučević dvije minute poslije, nakon dodavanja Bubala s lijeve strane, "prodao" čisti gol za preokret, nazirala se primjena one o "neiskorištenim prilikama".
I onda u trećoj minuti Širićeve nadoknade vremena Braovićev "jocker" Tomislav Gondžić, 20 - godišnjak kojeg je već dobrano nažuljala klupa za pričuve, postiže pogodak karijere. Razvile su se "modre" zastave, Hajduk još jednom napušta Maksimir "pokisao". U susretu u kojem je Osječanin Širić pokazao čak jedanaest žutih kartona (ukupno 53 prekršaja na obje strane), Splićani su bili blizu toliko željene pobjede, no drugo mjesto na ljestvici i približavanje Osijeku "prigrabili" su Zagrepčani. Ljepši oproštaj od kluba u kojem je stasao u europskog igrača Igor Bišćan nije mogao poželjeti, a "mršavih" desetak tisuća gledatelja uvjerilo se kako hrvatski nogomet još uvijek nije "pao u komu". Štoviše, bio je ovo istinski derbi. . .
