Davno je to bilo kada je Stjepan Bobek harao nogometnih terenima, ali priče o njegovom liku i djelu još su velike i žive. U svojoj 87. godini, ovaj rođeni Zagrepčanin, a zapravo legenda beogradskog Partizana, prisjetio se dana kada je njegovim klubom vladao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.
Tadašnji general JNA došao je na čelo kluba po vojno-političkoj liniji, jer Partizan je bio 'armijski klub'. Ipak, Bobek tvrdi da je Franjo tada navijao za Dinamo.
"Bio sam sretan kad je Tuđman rekao da smo Hitrec i ja najbolji nogometaši koje je gledao. I u Beogradu je Tuđman govorio da navija za Dinamo. Nikad nije navijao za Partizan. Nije često dolazio na utakmice crno-belih, iako je bio predsjednik Sportskog društva 'Partizan', ne samo nogometnog kluba", sjeća se Bobek čiji je nogometni uspon počeo u Građanskom, da bi 1945. godine, po završetku rata trajno preselio u Beograd.
U Partizanu je igrao 13 godina i zabio nevjerojatna 403 gola u 468 utakmica. Premda sam kaže kako mu je od prvog dana u glavnom gradu Jugoslavije bilo lijepo, ipak se oduševio pozivom u reprezentaciju Nezavisne Države Hrvatske.
"Sređeno mi je da kao domobran igram za Građanski, koji je tad bio odlična ekipa, a Martin Bukovi bio je prototip modernog trenera. Pozvali su me i u reprezentaciju, a bio sam oduševljen kad sam prvi put obukao dres nacionalnog tima", priznaje Bobek koji je Pavelićevu mobilizaciju izbjegao upravo zahvaljujući transferu u Građanski.
Pa kako je onda završio u Beogradu? Po direktivi, naravno...
"Poslije rata pripao sam ekipi KNOJ, koja je nastupila na beogradskom turniru. Igrao sam vrlo dobro, pa su me počeli nagovarati da pređem u vojnički klub koji se tada osnivao. Danas mi nije žao, iako mi se tada nije išlo iz Zagreba. Tako je započela moja epizoda u Partizanu. Ne mogu reći nijednu lošu reč o Partizanu. To je moj klub, tu sam se afirmirao i postigao sve. Također, u Srbiji su me sjajno primili, tu se nikad nisam osjećao kao stranac. Uostalom, u Partizanu je uvek igralo mnogo Hrvata - Zebec, Šoštarić, Brozović, Glazer, Firm, Čajkovski...", zaključio je legendarni Štef.
