arti-201102020057006Nenad Kljaić nije štedio svoje protivnike na presici koju je najavio za točno u podne u zagrebačkom hotelu International. Kljaić je progovorio o pravim razlozima svoje smjene, o velikom šefu Zoranu Gopcu, ali i izborniku Slavku Goluži, zbog koga je, tvrdi, i dobio otkaz. Između ostaloga, razotkrio je Golužu kao, navodno, više nego lošeg učenika u srednjoj školi.
arti-201102020804006"Slavka bih pitao koliko je jedinica imao u srednjoj školi? Je li istina da su morali kupovati poklone profesorima da bi prošao jer je imao čak 13 jedinica? Uspjehe može zahvaliti jer je član HDZ-a. Na skupovima je mahao zastavicama, družio se s premijerkom dok ona to još nije bila i s njom ispijao kavice", rekao je između ostalog Kljaić, dodajući da Goluža nikada nije bio nositelj igre te da je čak i kod Line Červara bio pričuva.
"Goluža se već iz Švedske hvalio kako je novi trener Zagreba. Međutim, kad su vidjeli koja se prašina digla u Hrvatskoj – odustali su od toga, a Gobac je kao razlog naveo da nije iskusan. Ma nemoj?! Nije iskusan da vodi Zagreb, a dao mu je da vodi reprezentaciju."
No, nije se tu sad već bivši trener Zagreba zaustavio. Nastavio je s još nekoliko poslastica o Goluži. Ponajprije o njegovim provalama, zbog kojih mu se, kako kaže, igrači smiju i u jednu bilježnicu pišu svaki njegov gaf. Tako je Kljaić ispričao i legendarnu priču kad je Goluža u Njemačkoj sjedio u kafiću i poručio konobarici: "Kaffee und kolač bitte!", na što ga je ova samo zbunjeno pogledala, dok je ekipa za stolom 'eksplodirala' od smijeha. "Slavko se čudio gdje je zapelo...", kaže Neno, napominjući kako je izbornik tijekom igračke karijere igrao u Njemačkoj, Francuskoj i Mađarskoj, a riječi nije naučio.
Nakon što je završio s izbornikovim provalama, vratio se Kljaić na Gopca. Smeta mu to kako se stvari odvijaju u hrvatskom rukometu, a da baš nitko ne želi ili ne može tomu stati na kraj.
"On vam jednostavno otpili onoga 'ko mu se nađe na putu. Takav je, ne voli veličine. On voli podanike, one koji samo slušaju i klimaju glavom. Meni su, kao, otkaz dali zbog toga što nemam licencu vadeći se kako oni zapravo žele da klub funkcionira po svim pravilima i propisima, a oni su ti koji neprestano te propise ruše", rekao je Kljaić i dodao nekoliko primjera iz prošlosti:
"Sjećam se tamo s kraja 80-ih kad mi nisu imali za ispaliti dug, pa su mi u ruke uvalili srećku preko koje sam dobio Renault 5 Turbo na lutriji. A kasnije je bilo takvih lutrija gdje se su dijelile Alfe (Alfa Romeo), a zapravo te aute nikad nitko nije dobio, nego su se Alfe podijelile igračima za krpanje dugova, a lova od lutrije stavljala u džep. A da ne govorim o imenu kluba. Pa pogledajte koliko je Zagreb puta posljednjih godina mijenjao ime. Zanimljivo je kako to oni rade. Naprave dug i onda mijenjaju ime – kao to je sad novi klub, sve se poništava, svi dugovi se nište, a zanimljivo, trofeji i uspjesi ostaju. Igračima tako ostaju dužni, a ovi su nemoćni na sudu jer taj klub u spisima više ne postoji. Pa smiješno je to što im se dopušta. U bilo kojoj drugoj državi na svijetu već bi im odavno stali na kraj."
"Ime Zorana Gopca nećete naći niti na jednom dokumentu gdje bi se on spominjao kao glavna i odgovorna osoba, ali sve ključne odluke i u klubu i u reprezentaciji donosi on. Gobac ne trpi nikakve autoritete, pa i moj je otac više puta dolazio s njime u sukob, a na mjesto trenera Zagreba vraćen je intervencijom bivšeg predsjednika Tuđmana, poslije čije je smrti odmah bio smijenjen", napomenuo je Kljaić.
Boji li se da bi mu se nešto moglo dogoditi nakon ovakvog medijskog istupa i javno iznošenja nečijeg prljavog rublja?
"Ja sam se prije svega ovoga i ove presice posavjetovao s odvjetnikom. Također, njemu sam povjerio još neke detalje koji su uredno pohranjeni na papir. U slučaju da mi se nešto dogodi, da ja više ne budem s vama – taj papir ugledat će svjetlo dana. Dobio sam veliku podršku prijatelja, pa čak i poziva i poruka od nepoznatih ljudi koji su mi uputili podršku, a bilo je i onih koji su me odgovarali: 'Nemoj, Neno, znaš s kim imaš posla. Nemoj se igrati.' Ipak, odlučio sam poslušati sam sebe."
Kljaić se na kraju skoro i rasplakao kad je govorio o rastanku s igračima. Kao svakom treneru, nikad nije lako otići, a pogotovo kad te maknu zbog razloga kao što je već opisao.
