Europski političari više se nadaju nego što doista očekuju promjene u njemačkoj politici nakon općih izbora u nedjelju zbog kojih su mnoga goruća europska pitanja na čekanju već mjesecima, piše Reuters.
Od Atene do Lisabona i od Pariza do Rima, vlade žele da Berlin ubrza uspostavu europske bankovne unije i prijeđe na više ekspanzionističku monetarnu politiku koja bi pridonijela poticanju rasta i borbi protiv nezaposlenosti u eurozoni.
Europski partneri očekuju da će konzervativna kancelarka AngelaMerkel dobiti treći mandat, a mnogi se nadaju da će morati ući u veliku koaliciju sa socijaldemokratima (SPD), koje se smatra više proeuropskima i sklonijima gospodarskim poticajima od njezinih sadašnjih koalicijskih partnera, Slobodnih demokrata (desni centar).
No, potencijal za razočaranje je golem.
"Tko god bude izabran, ograničenja koja prate Merkel ostat će ista za bilo koju njemačku vladu", smatra Sylvie Goulard, francuska liberalna zastupnica Europskog parlamenta.
Trostruki okovi parlamentarne suverenosti, otpora javnog mnijenja i uvijek budnog ustavnog suda i dalje će ograničavati njemačku spremnost da preuzme veću odgovornost za europske probleme.
Merkel i njezin protukandidat iz SPD-a Peer Steinbrueck jedva su spomenuli europsku i vanjsku politiku u svojoj televizijskoj debati, osim što se slažu da Njemačka ne bi trebala sudjelovati u vojnoj intervenciji u Siriji zbog korištenja kemijskog oružja.
Steinbrueck je kritizirao Merkelin loš pristup krizi u eurozoni, sporost i nametanje opasne doze štednje Grčkoj i drugim državama članicama koje je trebalo spašavati. Prešutio je, međutim, potporu SPD-a udruživanju dijela dugova članica eurozone i uspostavi Europskog fonda za otkup dugova, strahujući od gubitka glasova.
Kancelarka je primijetila da je SPD glasovao za sve programe spašavanja posrnulih članica eurozone, no nije ponudila vlastitu viziju budućnosti Europe.
S obzirom na to da opstanak zajedničke europske valute više nije u pitanju i da su financijska tržišta za sada mirna, stručnjaci očekuju da će Merkel ostati pri svojem pristupu "malih koraka" integraciji eurozone osim ako se kriza ponovno ne rasplamsa.
Potreba za novom financijskom pomoći Grčkoj, Portugalu i možda Irskoj izazvat će mnogo negodovanja u Berlinu. Frustracije zbog kronične političke nestabilnosti u Italiji i francuskog otpora liberalizaciji gospodarstva će i dalje tinjati.
Možda jednako važna za njemačku politiku kao izborni rezultat bit će presuda ustavnog suda idući mjesec o politici kupnje državnih obveznica Europske središnje banke (ECB), koja je smirila krizu kada ju je predsjednik banke Mario Draghi prošle godine predstavio javnosti.
Ne očekuje se da će sud tu shemu proglasiti nezakonitom, no mogao bi postaviti uvjete zbog kojih bi je moglo biti teško provoditi.
"Njemačka će graditi Europu vlastitim tempom i po vlastitim uvjetima. Drugi to moraju progutati i shvatiti", rekla je Ulrike Guerot iz Europskog vijeća za vanjske odnose (ECFR). "Ako nas pokušaju požuriti, trajat će dulje."
Berlin će i dalje nastaviti tražiti obvezan europski nadzor nad nacionalnim proračunima i odgovornost nacionalnim parlamentima za trošenje novca iz europskih kriznih fondova da bi pristao na veću pomoć drugim zaduženim članicama ili bankama, kazala je.
Napredak će vjerojatno biti spor i zbog toga što postoje velike razlike u stajalištima Njemačke i ostatka svijeta o uzrocima i lijekovima za krizu u eurozoni.
"Mi Nijemci govorimo o poštivanju pravila i ustavnosti. Francuzi govore o potrebi za europskom strategijom i solidarnosti. Britanci i Amerikanci govore o uravnoteženju gospodarstva i žele drastična rješenja", kazala je Guerot.
Premda se utjecaj Njemačke, prvog europskog gospodarstva, u zadnje četiri godine povećao, osiguravši joj moć veta na bilo kakav europski dogovor, ona i dalje nije sklona preuzeti vodstvo, osobito ako to znači preuzimanje većih rizika.
"Njemačka želi da je se imitira, ali ne želi voditi", ocijenio je Jose Maria de Areilza, profesor prava na madridskoj poslovnoj školi ESADE. "Postoji velik jaz između njezine prodorne gospodarske sile i izostanka vodstva na području sigurnosti i obrane".
Christian Lequesne, istraživački direktor francuskog instituta Sciences-Po, rekao je da Njemačka postaje "velika Švicarska", akumulirajući bogatstvo dok istodobno izbjegava međunarodnu odgovornost u krizama poput Sirije ili u eurozoni.
"Ne žele riskirati krv niti bogatstvo. Njihov mentalni sklop je onaj 'nultog rizika'".
Nezadovoljni zbog nastojanja da se uvede veća disciplina kad su u pitanju nacionalni proračuni i gospodarske reforme, Francuzi od Merkel u novom mandatu očekuju da bude odlučnija u praktičnim mjerama kao što su europska sredstva za borbu protiv nezaposlenosti među mladima, kako bi se spriječilo jačanje euroskepticizma na europskim izborima iduće godine.
Većina Nijemaca dijeli Merkelino stajalište da ostali Europljani jednostavno trebaju imitirati njemački model javne i privatne štednje kod kuće i konkurentnosti u svijetu kako bi riješili svoje gospodarske probleme.
Rijetki su, ako uopće, spremni priznati da je njemački gospodarski model utemeljen na izvozu, pretjeranoj štednji i potisnutnoj domaćoj potražnji možda dio problema.
Ipak, neki političari i analitičari u Bruxellesu i Berlinu očekuju promjenu u gospodarskoj politici, osobito ako socijaldemokrati ili Zeleni uđu u vladajuću koaliciju.
"Moglo bi doći do preispitivanja nacionalne gospodarske politike, ne samo radi Europe nego radi same Njemačke", smatra Daniela Schwarzer, pročelnica za europske studije na Njemačkom institutu za međunarodne odnose i sigurnost (SWP).
"Premalo ulažemo u infrastrukturu, obrazovanje i istraživanja", kazala je. To bi povećalo plaće i domaću potražnju i moglo bi privući više radnika iz siromašnijih europskih država.
Za većinu partnera u eurozoni, prioritet je uspostava europske agencije za likvidaciju banaka nakon što je Europska središnja banka (ECB) zadužena za nadzor najvećih europskih banaka. Novi sustav žele poduprijeti sredstvima Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM), stalnog kriznog fonda eurozone, dok se doprinosima banaka ne prikupi dovoljno novca za to.
Ekonomisti smatraju da je to prijeko potrebno ako planirana ECB-ova revizija kvalitete imovine banaka razotkrije ružna iznenađenja te da bi pomoglo obnovi kreditiranja poduzeća u južnoj Europi.
"Španjolska doista želi jedinstveni mehanizam za likvidaciju banaka brzo... jer dubioze još uvijek prate njezin bankarski sektor, koji će biti manji i manje sposoban za kreditiranje jer će morati prikupiti više kapitala", kazao je De Areilza.
Njemačka, koja se borila da njezine politički osjetljive regionalne banke i štedionice ostanu pod nacionalnim nadzorom, do sada je tvrdila da bi za osnivanje europske agencije za likvidaciju banaka trebalo promijeniti europski ugovor jer se time zadire u nacionalnu proračunsku suverenost. No dužnosnici eurozone smatraju da bi Berlin nakon izbora mogao biti spreman na kompromis.
Premda je Merkel prije tražila novi ugovor za uspostavu političke unije s većim središnjim nadzorom nad proračunima članica eurozone, sada se čini da je tomu manje sklona, možda kako bi udovoljila Francuskoj, koja želi izbjeći referendum o prepuštanju fiskalne suverenosti Bruxellesu.
