Erykah Badu: Svijet je izgubio poštovanje prema individualnom

Osoba koja se voli predstavljati kao "analogna djevojka u digitalnom svijetu" izdala je vrlo uspješan debitantski album Baduizm, 1997. godine.

1.12.2000.
12:56
VOYO logo
VOYO logo

Kako ste doživjeli tako velik uspjeh albuma Baduizm? O, to je bio veliki udarac za ego. Kada sam bila mala, znala sam da sam drugačija od drugih. Sigurna sam da će vam to reći i većina umjetnika jer je to istinita priča. Znaš da te ljudi ne prihvaćaju, ne uklapaš se previše, ali isto tako znaš da je predivno biti poseban. Mislim da je svijet izgubio poštovanje prema individualnom; postoji puno individualaca koji ne znaju da su posebni jer im društvo to ne dozvoljava. Neki su ljudi jednostavno snažniji, pogotovo ako imaju majku, baku i druge ljude u životu da ih podupiru. Moj je blagoslov što to imam. Puno ljudi to nema.

Jeste li osjećali veliki pritisak snimajući Mama's Gun? Ne, zato što nikada neću stvoriti novi Baduizm. Nisam znala da će postati tako velik. Očekivala sam uži krug poklonika, kakav imaju The Roots, Common i Mos Def. Nisam mislila da će moju glazbu odmah svi shvatiti. Radeći ovaj album nisam razmišljala o tim stvarima. Uzdigla sam se iznad cijele te priče o popularnosti. Više sam zabrinuta oko toga hoće li glazba biti prekrasna. I, naravno, nikada ne podcjenjujem sposobnost publike da to shvati. Zbog njih sve to i radim.

Što znači naslov albuma? Većinu vremena čovjek ni ne zna da mu mama ima pištolj; kada ga ona izvadi znači da se događa nešto vrlo ozbiljno; neće posegnuti za njim samo zato da bi se razmahivala. Mama ima više osjećaja za to. To znači da sa svim što se događa u našem društvu - djeca umiru, roditelji se međusobno ubijaju, ljudski je duh jednostavno slomljen - zašto ne bismo to stavili u futrolu pištolja? Stavi to na krilo dok voziš. Stavi to na sjedište. Stavi to na svoja križa. Zato se zove Mama's Gun.

Koju ste prvu od novih pjesama napisali?Bag Lady. Nju sam napisala prije nekoliko godina, nakon što sam završila Baduizm. To je bilo razdoblje u mom životu u kojem sam se osjećala kao: "Wow, toliko sam umorna od turobnih osjećaja", prošla sam kroz svoj život, razmislila o njemu, izvukla iz njega nekoliko sretnih trenutaka i podijelila to sa svima. Kao rezultat stvorena je Bag Lady. Nakon toga doživjela sam blokadu koja je trajala nešto više od godine. Rodila sam sina i pažnju nisam mogla usmjeriti ni na što drugo. Ne znam kako odvojiti tu kreativnost: moja se kreativnost usmjerila na njegovo odgajanje, dojenje, pronalaženje načina da se održim bez dugova.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jeste li se ikada zabrinuli oko toga da se vaše nadahnuće možda neće vratiti? Ne. Ponekad moraš izaći iz svega toga da bi vidio tko si ti uistinu. I to je u redu. Samo moraš učiti vrlo brzo i vratiti se.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Radite s puno ljudi na albumima - producentima, koautorima, glazbenicima. Kako uspijevate filtrirati sve savjete i ideje i posložiti u glavi ono što stvarno želite? Tako da zaustavim rad, izbacim sve van i napravim dobar album. Svi vjeruju u mene, većinu vremena uopće ne razumiju što ja pokušavam reći, ali mi kažu - učini to. Smatraju da znam što radim jer sam puna samopouzdanja. Jako mi je teško izraziti svoju umjetnost, glazbu, riječima. Ne znam objasniti, zato ljudima jednostavno kažem: "Vratite se za tjedan dana i shvatit ćete što sam pokušavala učiniti." To je zato što ja ne znam teoriju glazbe ili bilo čega drugog. Znam samo kako je osjećam.

arti-200012134114006Kako konačno uspijevaš uspostaviti komunikaciju na toj razini? Uspijevam s melodijama, akordom na gitari ili riječima pjesme i temelj naše komunikacije je u tome. Ja odredim ustoj, a svi ostali su konac ili paučina ili štogod treba upotrijebiti da bi se sve to spojilo. Ponekad je vlakno, a ponekad rafija. Što god odlučimo, oni mi to omoguće - glazbenici, back vokali, producenti, ljudi koji su stvarno odgovorni za te stvari. Ali, sve su to moje ideje; bez njih nema ničega, stvarno ničega. Bit ću vrlo iskrena: ništa što ja radim nije stvarno teško, ali to je težak posao. Biti u tom poslu, biti glazbenik, to je teško, očuvati zdrav razum.

Jeste li i vi perfekcionist? (Smijeh)O, čovječe... od svake pjesme na ovom albumu odustajala sam najmanje jedanput ili dvaput, jer sam glazbu odlučila posložiti zajedno, kao puzzle. Rezlutat toga je izbacivanje nekih pjesama, a i većina je pjesama skraćena jer imali smo samo 74 minute za ispričati priču. Mijenjali smo i redosljed pjesama nekoliko puta sve dok nisam bila zadovoljna, odnosno dok mi album nije postao uvjerljiv. Datum izlaska također je nekoliko puta odgađan. Ali, ja imam vjeru. Znam da sam napravila dobar posao. Radila sam vrlo naporno; kao uostalom i svi ostali.

Razgovarao Gary Graff.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
stipendisti
NOVO
VOYO logo
Još iz rubrike
Image
OSVRNUO SE NA AKTUALNOSTI /

Plenković još jednom pozvao na smirivanje tenzija u BiH: 'Nikome ne odgovara destabilizacija'