Od gledanja ovih brojki Milu često zaboli glava. Bez kućanskih aparata ne može, a na struju se zimi i grije - pa mu računi za energente svakog mjeseca pojedu značajan dio budžeta.
"Račun vjerojatno nije manji od 1.500 kuna", žali se Mile.
Iako zaposlen, i on bi lako mogao ući u skupinu građana koje u svijetu nazivaju energetski siromašnima. Tu granicu zemlje poput Velike Britanije povlače već kada troškovi energenata prijeđu 10 posto ukupnih prihoda.
"Udio takvih kućanstava u Hrvatskoj vrlo je velik. Dvije trećine njih troše više od 10 posto svojih ukupnih prihoda na osnovne energetske potrebe, a jedno u svakih pet kućanstava na njih troši više od 20 posto prihoda", kaže LouiseVinton, stalna predstavnica UNDP-a.
S prosječnim primanjima od oko 6.300 kuna 37 posto hrvatskih kućanstava na energente troši do 10 posto ukupnog budžeta. Najviše, njih 42 posto - za to izdvaja između 10 i 20 posto prihoda - u prosjeku 12 posto. Svakom petom kućanstvu energenti pojedu više od petine zarađenog, pa rezultati kažu da je dvije trećine hrvatskih kućanstava - energetski siromašno.
"Udio troškova za energente varira. On je oko 15 posto u Sjevernoj Hrvatskoj, Slavoniji i Lici, dok je oko 10 posto u Zagrebu, Istri i Dalmaciji", otkriva TamaraKraus iz GFK centra za istraživanje tržišta.
Jedinstvene granice energetskog siromaštva na razini Europske unije nema - svaka je zemlja određuje za sebe. Problem je što u Hrvatskoj uz to nema ni zakona koji bi pomogao ljudima koji nisu socijalni slučajevi, ali jesu ugroženi kupci energenata. Mjere se donose.
"Nedostaje 150 milijuna eura. To su novci koje bi trebalo direktno usmjeriti na ugrožene kupce energije u Hrvatskoj", smatra CvijetkoZorović iz Ministarstva gospodarstva.
Iz UN-a, uz niže cijene energije, Hrvatskoj predlažu i energetski učinkovitije kuće i zgrade. Taj projekt, natječajima unatoč - u Hrvatskoj dosad nije ozbiljnije zaživio.
