Jedanaestogodišnji Max Sherwood iz Iowe boluje od trihotilomanije, psihičke bolesti koju karakterizira neodoljiva potreba da se iščupa kosa.
Osoba pokušava oduprijeti se ovoj potrebi, ali je rezultat toga porast napetosti, koja, ako se dlaka ne iščupa, narasta do nepodnošljivosti.
Posljedica je gubitak kose, najčešće ograničen, koji, ako se bolest ne liječi, može biti nepovratan.
Dječakova majka Candance ispričala je kako je Max počeo čupati svoje obrve dok je pohađao drugi razred i da je tad prestao.
Dvije godine kasnije, bolest se vratila, a roditelji, zabrinuti za zdravlje svoga sina, pokušavaju učiniti sve moguće kako bi Maxu omogućili normalno djetinjstvo.