Na Županijskom sudu u Vukovaru svjedočili su patolog dr. Zdravko Tomašević, koji je tada obducirao tijelo žrtve i vještak patolog vukovarske bolnice, i dr. Anto Blažanović, koji je vještačio Tomaševićevo obdukcijsko izvješće. Tomašević je posvjedočio kako je ocijenio da je žena ubijena iz neposredne blizine, od nekoliko milimetara, hicem u glavu. Blažanović je potvrdio da su druge ozljede na glavi mogle nastati "djelovanjem tupog tvrdog mehaničkog sredstva", pa se može raditi o udarcima kundakom, no nije sa sigurnošću mogao reći u kojem je položaju bila žrtva kada je zadobila smrtonosne ozljede.
Optuženi Z.B., koji je u vrijeme kada je počinio zločin imao 21 godinu, nije imao primjedbi na izlaganje vještaka i svjedoka, ali je zatražio balističko vještačenje kako bi se utvrdilo iz kojeg je oružja žrtva ubijena jer za očevida na licu mjesta 1997. nije izuzeto oružje. Bauković je, naime, odmah nakon ubojstva napustio Ilok i pobjegao u Srbiju. No, sudsko vijeće to je odbilo jer je vještak balističke struke još prije utvrdio o kakvom je oružju riječ.
Ubojstvo - a ne ratni zločin
Točno prije dvije godine, 14 godina nakon ubojstva, PU vukovarsko-srijemska završila je kriminalističko istraživanje i utvrdila da je Z.B. osnovano osumnjičen, no on je tada bio nedostupan hrvatskom pravosuđu. On je, kako je utvrdilo kriminalističko istraživanje, 14. siječnja 1997. hodao po Iloku s oružjem u ruci i iz čista mira ubio D.B., koja je mirno prolazila ulicom dok je ubojica, kao da se nije ništa dogodilo, nastavio ludovati pucajući u zrak pa je, tvrde Iločani, pucao i na pripadnike prijelazne policije sastavljene od Hrvata i Srba, koja je tada već bila formirana.
Sudac Slavko Teofilović kaže da se Z.B. ne sudi za ratni zločin nego za ubojstvo.
