Lorelei Planjar iz Staroga Grada na Hvaru, četverogodišnja djevojčica rođena s teškom srčanom manom, ostala je bez kuna koje joj je država uplaćivala na ime dječjeg doplatka i invalidnine. Finale je to zapravo sudskoga spora što ga je njezina majka, liječnica Tea Carić, vodila sa svojim poslodavcem, Domom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, te indirektno Gradom Hvarom, čiji je odvjetnik na koncu ovrhom naplatio svoje troškove. Radi se o iznosu od oko 11 tisuća kuna, piše Slobodna Dalmacija.
"Ja sam 2011. godine potpisala robovlasnički ugovor o specijalističkom usavršavanju iz interne medicine s Domom zdravlja", kaže majka malene Lorelei. Prema ugovoru, ne samo da je još dugi niz godina morala raditi za Dom zdravlja koji joj je omogućio specijalizaciju, nego se raskid ugovora kažnjavao milijunskim penalima.
"Drukčije se tada nije moglo. Svi u istoj poziciji kao ja bili i su ucijenjeni radom na osam ili čak 10 godina nakon završene specijalizacije", kaže dr. Carić.
Liječnica s Hvara odradila je dvije godine iz ugovora, ali je nakon potom uslijedila bitka za život male Lorelei koja se rodila s teškom srčanom manom. Zajedno sa suprugom, Đonijem Planjarom, također liječnikom, tragala je za lijekom za svoju djevojčicu te ga je na koncu i pronašla u Austriji. Tea se ipak još nije vratila na posao zbog danonoćne skrbi. Kći još ni danas još ne govori i dva puta tjedno ide logopedu, jednom defektologu i na vježbe u Split.
No osim borbe za zdravlje svoje kćeri, dr. Carić se borila kako bi se oslobodila od nehumanog ugovora.
Iste godine kada je potpisala ugovor o specijalizaciji, tadašnji ministar Nakić donio je Pravilnik prema kojem trajanje radne obveze ne može biti dulje od trajanja specijalizacije te da se ugovori moraju tome prilagoditi.
"Naravno da ravnatelj Dragomir Petric na to nije pristao. S takvim ugovorom smo ostale samo ja i još jedna kolegica iz Sinja, također zaposlenica DZ SDŽ-a", kaže dr. Carić. Obratila se za pomoć i Vladi, a kada je iscrpila sve opcije pokrenula je postupak protiv Doma zdravlja.
No sud je dopustio i gradu Hvaru da se kao zainteresirana strana uključi u spor.
"Da, znala sam da Grad Hvar plaća specijalista, ako me to pitate. Neću se praviti luda i reći da nemam pojma, mada bih mogla. Ali, prethodno nisam bila pozvana u Grad Hvar ni na kakav razgovor, nisam potpisala nikakav sporazum s njima, a na kraju krajeva oni niti ne mogu biti moji poslodavac", zgraža se dr. Carić.
Spor je izgubila, a odvjetnik grada Hvara naplatio se ovrhom i nad invalidinom i dječjim doplatkom malene Lorelei. Iako je riječ o zaštićenim primanjima, nisu "sjedala" na zaštićeni račun pa je ovrha za 11 tisuća sudskih troškova sjela i na to. Da je novac nestao roditelji su doznali posve slučajno, i tek raspitujući se naknadno u svojoj banci i na Fini doznaju da se radi o ovrsi pokrenutoj u ime Grada Hvara i za račun njihova odvjetnika.
Štoviše, majka tvrdi da je sve urađeno bez prethodne obavijesti o dugu i ovrsi koja slijedi.
Slobodna Dalmacija tražila je komentar od dr. Dragomira Petrice, čelnog čovjeka županijskog Doma zdravlja, a njegova prva reakcija bila je prilično neobična. Kaže da je ugovor o specijalizaciji kojeg je dr. Carić potpisala iznad zakona i pravilnika ministra, a objašnjava i zašto je u sudski proces uključen Hvar. Oni su, naime, plaćali specijalizaciju, a sada nemaju liječnika. Također, objašnjava kako, iako oni sami nisu pokrenuli ovrhu, ne isključuje da to odvjetnik napravi, između ostaloga i zato jer bi se sada grad Hvar mogao naplatiti od doma zdravlja.
"To nije moj novac, već onih koji nas financiraju, poreznih obveznika. Slijedom dogovora koji smo imali, od Doma zdravlja sada se može naplatiti Grad Hvar. Dali su novac za specijalizaciju i nakon svega nemaju liječnika. Ne isključujem ni takvu mogućnost", poručuje dr. Dragomir Petric, zaključujući kako je sve je otišlo predaleko.
"Čak me kolegica i tužila Časnom sudu Hrvatske liječničke komore i tražila da me se ostavi bez licencije za rad. Naravno da su je odbili", zgraža se dr. Petric.
