U Hrvatskoj se trenutno 2.581 osoba smatra nestalom. Od ukupnog broja nestalih osoba za kojima policija još uvijek traga i koji su prijavljeni policiji, najveći se broj odnosi na osobe nestale uslijed ratnih zbivanja za vrijeme Domovinskog rata i to oko 70 posto odnosno 1.700 osoba.
Najstarija prijava u evidenciji 'Nestalih' datira iz 1961. godine. Riječ je o Justini Petje pod nadimkom Justa rođenoj 1892. godine. Okolnosti nestanka su nepoznate, a njezin nestanak se još uvijek vodi u Policijskoj upravi zagrebačkoj. U osobnom opisu je navedeno kako je Justina slabije tjelesne građe, plavih očiju i sijede kose. Pod osobitim znacima je navedeno kako nema zube. Justina je navjerojatnije već mrtva s obzirom da je u trenutku nestanka imala 69 godina, a danas bi imala 127 godina.
Nameće se pitanje zašto se još uvijek vodi u evidenciji nestalih, a ne umrlih? No, za to postoji razlog.
Zašto se još uvijek vodi u evidenciji nestalih, a ne umrlih?
"Na pitanje prestaje li ikada potraga za nestalim osobama, moramo reći kako ne postoji ograničenje. Cilj je pronalazak osobe koja je nestala stoga traganje završava tek kada se osoba pronađe. Svi policijski službenici u Republici Hrvatskoj se putem otpreme službe upoznaju o prijavama nestalih osoba te sukladno raspoloživim podacima sudjeluju u traganju. Traži se i pomoć medija, a profil se objavljuje u Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba", kažu u policiji.
Naime, traganje policije za nestalom osobom vremenski nije određeno i mjere traganja traju sve dok postoji i najmanji trag.
Dakle, mjere traganja za nestalom osobom mogu se obustaviti samo onda kada je nestala osoba pronađena živa ili mrtva, odnosno kad je nedvojbeno utvrđeno gdje se nalazi.
Ukoliko je osoba nestala već dugi niz godina te mjere traganja nisu dale rezultate, sukladno Zakonu o proglašenju nestalih osoba umrlim i o dokazivanju smrti , proglašenje nestale osobe umrlom može predložiti svaka osoba koja za to ima pravni interes i Državni odvjetnik.
Uvjete za proglašenje nestale osobe umrlom utvrđuje sud u izvanparničnom postupku, a sud će proglasiti nestalu osobu umrlom ako:
- o životu te osobe u posljednjih pet godina od postavljanja
zahtjeva sudu nije bilo nikakvih vijesti, a od njezinog rođenja
je proteklo 60 godina,
- o životu te osobe nije bilo nikakvih vijesti posljednjih pet
godina, a postoji vjerojatnost da više nije živa,
- je osoba nestala u brodolomu, zrakoplovnoj ili drugoj prometnoj
nesreći, požaru, poplavi, lavini, potresu ili u kakvoj drugoj
neposrednoj opasnosti, a o njezinom životu nije bilo nikakvih
vijesti šest mjeseci od dana prestanka opasnosti,
- je osoba nestala tijekom rata, u vezi s ratnim događajima, a o
njezinom životu nije bilo nikakvih vijesti godinu dana od dana
prestanka neprijateljstva.
Zanimalo nas je i koji su najčešći razlozi nestanaka, a u policiji su naveli kako se u svom radu najčešće susreću sa slijedećim kategorijama:
- bijeg ili udaljenje iz odgojne ustanove (primjerice dom za
odgoj djece),
- bijeg ili udaljenje iz zdravstvene ustanove (primjerice
psihijatrijske ustanove),
- odlazak od doma s ciljem izvršenja samoubojstva,
- odlazak od doma uslijed demencije ili drugog duševnog
oboljenja,
- nesreće kod planinarenja, ronjenja, ribarenja, speleoloških
pothvata,
- bijeg ili udaljenje iz roditeljskog doma,
- odlazak od doma s ciljem skitnje,
- nestanak osobe kao posljedica kaznenog djela i
- nestanci punoljetnih osoba koje dobrovoljno prekidaju veze s
obitelji i cjelokupnim dotadašnjim životom (stvaraju 'novi
život').
"Kada govorimo o vremenskim razdobljima s većim brojem prijava nestanaka policiji, uočeno je da se ljeti povećava broj mladih koji odlaze od kuće na more s prijateljima, neki odlaze zbog zabave, a neki zbog straha od roditelja zbog loših ocjena", pojašnjavaju u policiji.
Osim toga, iz policije upozoravaju kako nestanak nikad nije bezazlen te s djecom treba više komunicirati kako ne bi bježali ili odlazili od kuće ili iz domova izlažući se time riziku da postanu žrtvama kaznenog djela.
"Kad govorimo o nestancima djece općenito, važno je napomenuti kako najčešće traju od 24 sata do nekoliko dana, a prema dosadašnjem iskustvu policije gotovo sva djeca čiji nestanak se prijavi, u kratkom vremenu se vrate ili ih policija pronađe. Broj djece koja odlaze od kuće znatno je manji nego onih koja odlaze iz odgojnih ustanova", ističu u policiji.
"Također moramo istaknuti kako svaki nestanak ili udaljenje iz životnog područja za policiju nužno ne predstavlja 'nestanak osobe' u kriminalističkom smislu. Naime, odrasle osobe koje su potpuno fizički i psihički sposobne imaju pravo same odrediti mjesto svog prebivališta ili boravišta pa čak i da ne odaju adresu svog stanovanja obitelji ili prijateljima. Stoga nije zadaća policije da poduzima daljnje mjere traganja u cilju utvrđivanja njene adrese stanovanja, izuzev situacija u kojima policija raspolaže saznanjima da takvoj osobi prijeti opasnost po život ili zdravlje. Ukoliko takva opasnost postoji, policija će poduzeti potrebne mjere i radnje s ciljem utvrđivanja njene adrese stanovanja", kazali su.
Ukoliko se takvim radnjama nestala osoba pronađe, policija će ispitati ima li pravo priopćiti adresu stanovanja obitelji ili prijateljima te će postupiti sukladno želji nestale osobe. Ukoliko tražena osoba ne dopusti odavanje takvih podatka, a ne postoji opasnost po njen život i zdravlje ili ako se utvrdi da nije žrtva kaznenog djela i ako sama nije počinila kazneno djelo, policija je dužna poštivati volju osobe.
Nasuprot tome, djeca i maloljetne osobe nemaju pravo same odrediti mjesto svog prebivališta ili boravišta. Naime, u slučaju nestanka djeteta ili maloljetne osobe policija će uvijek poduzimati mjere traganja sve do njihova pronalaska.
