Hrvatski književnik fra Ivan Kramar smrtno je stradao je u četvrtak u prometnoj nesreći koja se dogodila u Dubokoj Ljutoj kod Dubrovnika, objavili su lokalni mediji.
Kramar je bio gvardijan Franjevačkoga samostana sv. Vlaha u Pridvorju i policijski kapelan Dubrovačko-neretvanske županije. Od njegovog dolaska u Konavle održan je niz kulturnih događaja, a uspio je tamo dovesti milansku Scalu (klavirski trio), Pontanima zbor, zbor Adoro. Organizirao je i brojne pjesničke večeri.
Objavio niz knjiga, prevođen na nekoliko jezika
Kao misionar, Kramar je obišao brojne države. Boravio je u Africi gdje se susreo sa siromašnim stanovništvom kojega je, usprkos svim neprilikama u kojem živi, opisao kao sretnog i zadovoljnog s onim što ima.
Kramar je rođen je 1967. u Maljinama kod Travnika. Teologiju je studirao u Sarajevu i Zagrebu. Osnovao je Društvo srednjobosanskih pjesnika 2000. i pokrenuo list Vrilo. Bio je član Društva hrvatskih književnika (DHK). Osnivač je pjesničke manifestacije "Pjesnici pod platanom", u Pridvorju, u Konavlima.
Objavio je knjige: Na oltaru ljepote, Kako smo pobijedili gromove, Kratka analiza modernog ateizma, Kameno more, Čavli zime, Dom od kože, Split i Dvoglasje za samoću (zajedno s Lukom Paljetkom). Pjesme su mu prevođene na talijanski, njemački, engleski, bugarski, kineski. Objavljivao u više književnih časopisa u svijetu.
Dirljive oproštajne objave vjernika
Dubrovački dnevnik piše da se brojni vjernici dirljivim objavama opraštaju od fra Iva Kramara koji je danas preminuo u prometnoj nesreći u Dubokoj Ljutoj. Jedna od njih je objavljena na stranici Konovizije.
"Fra Ivo Kramar nije nastupao na Konoviziji, nije bio u žiriju, i iskreno, ne znamo ni je li bio na iti jednoj Konoviziji. Ali unatoč tome uvijek smo ga smatrali dijelom velike konovizijske obitelji i uvijek smo imali ništa drugo nego jako veliko poštovanje prema njemu. Kada smo prve godine, onako amaterski ne razmišljajući odredili datum održavanja koji je pao na dan u korizmi, fra Ivo Kramar je bio jedan od onih koji su prvi stali u našu obranu. Tako nas je lijepo podržao objašnjavajući na jednoj od propovijedi što je u biti korizma i zašto misli da u pjevanju nije bilo ničega lošeg.
Četiri godine kasnije kada smo došli s zamolbom Damira Kedža da snimamo u pridvorskom samostanu odmah nam je izašao u susret, bez ikakvih uvjeta. Neki od nas su znali poći i na mise u samostan diveći se njegovom snažmom glasu i propovjedima koje su baš onako bile iz srca i tako lijepo približene ljudima bez ikakvog "postavljanja s visoka", a najviše nas je oduševljavao time što bi na kraju svake mise pozivao djecu da im podijeli darove. Nažalost, fra Ivo Kramar je još jedna dobra duša koja nas je napustila prerano, a mi mu više nećemo imati prilike pokazati koliko smo cijenili sve što je za nas napravio. Počivaj u miru fra Ivo," objavljeno je.
