"Svake godine sam odlazio u kuću Dominić i Srnec obavljajući posvetu kuće i uvijek su me tamo lijepo dočekali. Poznajem i supružnike Katarinu i pokojnog Martina Dominića, ali i Smiljanu i Ivicu Srneca i njihovu djecu koji sada tamo žive. Nisu bili osobito revni vjernici ali su uvijek poštivali svoje crkvene i vjerničke obveze redovno plaćajući lukno i pristajući na posvetu kuće. Moram priznati da sam svaki puta prilikom ulaska u tu kuću osjećao neku napetost, neki tremor i nemir kod Smiljane. Bila je uvijek kulturna i činila je sve što je trebalo, ali nekako sam osjećao da sa njom nije nešto u redu. Mislio sam da je možda bolesna. Sada kada se otkrilo kakvu je užasnu tajnu skrivala, jasno mi je što sam to kod nje osjetio", kaže Đuro Vukalović, svećenik Župe u Maloj Subotici pored Palovca za 24 sata.
Velečasni Vukalović u toj je župi voditelj još od 1975. godine i vjernici ga iznimno vole i štuju. Topao je, jednostavan, pristupačan, voljan pomoći. Dobro poznaje sve članove svoje župe, ali i one koje ne viđa često na nedjeljnim misama i na ispovjedi.
"Jasminu i Smiljanu poznajem otkako su bile male djevojčice. Njihova mama Katarina znala je doći na mise u crkvu, ali tata Fredi, kako su ga svi zvali u selu, nije bio praktični vjernik, iako se nije ni protivio vjeri i uvijek me je srdačno dočekao kod posvećenja kuće. Bili su normalna obitelj, nikada nisam čuo da su bili agresivni ni problematični. Djevojčice su odgajali jednako, bez problema, nisam primijetio da su neku od njih favorizirali. No, Smiljana je oduvijek bila nekako dominantnija, a Jasmina mirnija. Jasminu zapravo slabije poznajem jer je nakon dolazaka na vjeronauk u osnovnoj školi i odlaska na školovanje u Varaždin rjeđe dolazila u crkvu i u selo. Smiljanu znam bolje", prisjeća se vremena od prije 30-tak godina.
Kazao je kako sve do sada nije znao da se Jasmina vodi kao nestala osoba jer Smiljana, a ni itko od obitelji nije mu o tome govorio. Pokop su u crkvu došli dogovoriti Katarina, Smiljanina najstarija kći, i Smiljanin suprug Ivica.
"Iznenadila me je mirnoća djevojke Katarine, dok je tata Ivica uglavnom samo šutio. Vjerujem da su još u šoku od svega. Tata me je zamolio da tijekom pokopa ne spominjem imena djece, ali i da tijekom vjeronauka pokušam spriječiti drugu djecu da ih ispituju o događaju, odnosno da ih donekle zaštitim. To ću naravno svakako učiniti jer toj djeci, a i cijeloj toj obitelji, sada treba pomoć", ispričao je.
Kaže kako mu je žao svega što se dogodilo toj obitelji i da uosjeća s njima. Smatra kako žrtva nije samo Jasmina, jer ona je žrtva zločina, a svi drugi u toj obitelji su kolateralne žrtve. Posebno mu je žao što se Smiljana nije odlučila ispovjediti.
"Nikada nije bila na ispovjedi. Volio bih da jeste iako bih tada i ja bio žrtva na neki način, jer ne bih o njenom zločinu nikome smio ništa reći. No, njome je vladala negativna sila, đavolska posla, što bi se reklo, i da mi se ispovjedila sigurno da bih je usmjerio da prizna, da otkrije tu tajnu, da si olakša, da se spasi. Ovako je sa time živjela 19 godina i uopće ne mogu pojmiti kako", kao i brojni drugi mještani pita se velečasni Vukalović.
No, ustvrdio je kako su ona i njen nevjenčani suprug Ivica bili brižni roditelji.
