Sud, kako je rečeno prilikom objave presude, u njihovom ponašanju nije našao nikakve elemente kaznenog djela, odnosno trčanje za stradalim koji je držao bombu ne može se podvesti pod općeopasnu radnju.
Oslobađajuću presudu Štimac i redarski dvojac dočekali su posve mirno. Odbili su, zajedno s odvjetnicima, novinarima dati bilo kakvu izjavu.
Sestra stradalog, s druge strane, bila je vidno potresena, piše Slobodna Dalmacija.
"Još sam uvijek u šoku. Očekivali smo kaznu. Tužno je da nekoga možete ubiti i u današnje vrijeme ne odgovarati", kazala je.
Štimac i redari su tog 24. studenog 2000. godine nešto prije 4 sata također bili ranjeni u eksploziji na raskrižju Osječke i Ulice Matice Hrvatske, kao i policajac Matko Vidović.
Kobne noći, Pave Sovulj bio je u društvu Roberta Soldića i Vlatka Radića – Van Dammea, već tada poznatog prijestupnika.
Mladići su dva puta neuspješno pokušavali ući u diskoteku na koncert Jasmina Stavrosa, no redar ih nije puštao jer su bili u tenisicama, agresivni i pijani. Prepiranje je trajalo gotovo dva sata, a policija je došla netom prije tragedije.
Prema optužnici, Štimac i redari potrčali su za Vlatkom Radićem i Pavom Sovuljem, iako su znali da Sovulj u ruci ima bombu M-75 s izvučenim osiguračem. Sovulj je primio više udaraca, između ostalog i bejzbolskom palicom, a sud bi trebao procijeniti je li se bomba aktivirala slučajno pri Sovuljevom padu ili zbog udarca kojim je oboren na tlo.
Prema nalazu balističara Vojina Maštruka, vrlo je moguće da je Sovulj bio u nesvijesti od udarca palicom u sljepoočnicu kad je stradao od bombe. Smatra da su Štimac i redari bili najmanje 12 metara udaljeni od eksplozije, jer vjerojatno bi i oni izgubili život da su se nalazili unutar tog radijusa.
Prof. dr. Šimun Anđelinović, koji je proveo obdukciju, prema hematomu je zaključio da je Sovulj nakratko mogao biti u nesvjestici od potresa mozga, no to se obdukcijom nije moglo potvrditi, piše Slobodna Dalmacija.