Jučer, 20. svibnja je Hrvatsku potresao novi tragični zločin. Sin je ubio oca i ozlijedio majku nožem u Donjem Knegincu kraj Varaždina. Nesretna žena je prevezena u bolnicu, a sin je uhićen. Susjedi su ispričali da nije bio agresivan. Iako je bilo neobično što je uvijek gledao u pod i nije pozdravljao, što je čudno u malim sredinama. Za roditelje su rekli da su bili dragi i mirni ljudi.
Jučerašnje ubojstvo posljednje je u nizu stravičnih zločina koji su potresli Hrvatsku. Prije samo tri dana u Bjelovaru, muškarac je ubio punicu, izbo nožem suprugu, a zatim presudio sebi. Žena je u teškom stanju u bolnici. Neslužbeno se doznaje da je par bio pred brakorazvodnom parnicom. Susjedi su ispričali da je bila riječ o dobroj obitelji, gdje policija gotovo nikad nije intervenirala.
Partner je ubio ženu na nasipu u zagrebačkom Blatu 6. svibnja, majku dvoje djece. Sam je pozvao policiju i rekao kako ju je ubio u samoobrani. Čekao ih je u travi. Zašto je ponio kuhinjski nož sa sobom u šetnju, nije poznato. Ali nožem joj je doslovno prerezao vrat.
Isti dan na Črnomercu, sin je ubio majku nožem, a zatim sjeo u kafić i naručio kavu. U ovom slučaju, sin je bio poznat policiji. Bio je prekršajno kažnjavan. Majku je često psovao i vrijeđao, a bio je kažnjavan zbog upotrebe kanabisa. Liječio se u psihijatrijskoj ustanovi. Majci je sin bio sve. Ona je jedno vrijeme radila u inozemstvu, on je dangubio. Prijatelj je ispričao kako je žalio što nema bolje roditelje. Za nju su svi govorili da je divna, a njega su opisivali čudnim i hladnim.
Početkom travnja muškarac je ubio ženu u Maksimiru. Pucao je u nju. Navodno su susjedi čuli da sin viče: "Tata je upucao mamu". Žena koja ih je poznavala preko 30 godina ispričala je da su bili "obitelj za poželjeti".
Istog dana, 5. travnja, na zagrebačkim Srednjacima u stanu je pronađeno tijelo žene. U ovom slučaju ne radi se o klasičnom obiteljskom nasilju, već je ubojica bio u vezi sa sinom ubijene žene. Njegovu majku nije ni poznavao.
U Rijeci se također dogodio bizaran zločin 13. svibnja. Muškarac, koji je već ubio jednog partnera, ubio je sadašnjeg. Prvo je izbo partnera nožem, a zatim i sebe. Obojica su preminula.
Prije gotovo dva mjeseca u ulici Vinogradi, gdje živi i premijer Andrej Plenković, mladić je nožem ubio oca. Nakon napada je pobjegao, no policija ga je brzo uhitila.
Iako izgleda drugačije, broj ubojstava je u padu
Zabrinjavajuć broj "obiteljskih" ubojstava komentirao je za Danas.hr dr. Goran Arbanas iz Klinike za psihijatriju Vrapče.
Iako naslovi u medijima govore drugačije, Arbanas kaže da ako gledamo duži period imamo značajno smanjenje broja ubojstava. Pogotovo ako uspoređujemo period od prije 20 godina. I sada naglašava da se statistika mora gledati nakon dužeg perioda koliko god ovo alarmantno izgledalo.
"Broj ubojstava 2001. godine bio je 81, a 2011. godine 48. U dužem periodu mi imamo smanjenje broja ubojstava", objasnio je. Ipak, možemo reći da je razlika u tome da su zadnje vrijeme intenzivnija ubojstva u obitelji za što Arbanas kaže da su takva ubojstva najčešća i na žalost - to je očekivano. "Ovakva kaznena djela se uglavnom rade prema bliskim osobama. Rijetka su ubojstva nepoznate osobe", objasnio je stručnjak.
S obzirom da vrlo često susjedi za medije opisuju ubojice kao pristojne i mirne osobe koje su uvijek pozdravile na ulici, čini se da nitko od nas ne može znati što se događa u nečija "četiri zida" ili ljudi ne vide nešto što im je pred očima.
"Ne. Ipak, ako gledamo na većem uzorku onda ipak teška kaznena djela čine osobe koje su inače sklone kaznenim djelima, ali takve nećemo ni spomenuti u medijima niti će se išta o njima govoriti", kaže Arbanas.
Nema povećanja čak ni u broju femicida
S obzirom na to da susjedi rijetko prije mogu primijetiti da je netko sklon nasilju, pitali smo liječnika, ima li nekakvih naznaka da je čovjek potencijani ubojica.
"Najbolja prognoza je čovjekovo ranije ponašanje. Mi u pravilu kod počinitelja različitih kaznenih djela, imamo visoke stope recidivizma, odnosno rijetko imamo ljude koji će iz čistog mira počiniti takvo djelo. Također, ono što u javnosti postoji neko čuđenje kad se naprave brutalna ubojstva, onda ljudi misle - mora da je bio duševno bolestan, a duševne bolesti su u manje od pet posto slučajeva uzrok počinjenja djela. Znači 95 posto teških kaznenih djela, uključujući ubojstva, ljudi će počiniti iz drugih motiva, a ne iz motiva duševne bolesti", objasnio je.
Među nabrojanim ubojstvima, velik je broj femicida. Opet u slučaju ubojstva žene imamo da su to već počinitelji obiteljskih nasilja pa je to samo teži oblik obiteljskog nasilja", rekao je Arbanas i naglasio da mi nemamo povećanje broja ubijenih žena ako gledamo statistički po godinama.
"Zapravo imamo smanjenje broja. Ako usporedite 2000-te i danas, imamo manje ubojstava žena. Samo o tome se isto nekako ne govori u medijima. I to se značajno smanjio broj ubojstava", rekao je Arbanas i objasnio da iako trenutačno situacija djeluje alarmantno, ne možemo govoriti o povećanju na temelju kratkog perioda.
Najviše ubojstava zabilježeno je 90-ih godina i početkom 2000-tih. Što se tiče ubojstava roditelja od strane djece, Arbanas kaže da je u većini slučajeva počinitelj bliska osoba tako da ga to ne čudi. "Najčešće su to ili partner, bivši partner ili kada su obiteljski odnosi - sin, majka otac, brat…", objasnio je. Na žalost, Arbanas je rekao koliko god ovo grozno zvuči, ništa nije drugačije nego inače.
Postoji recimo velika razlika u državama. SAD ima najveću stopu ubojstva dok Japan ima jednu od najnižih na milijun stanovnika.
"Postoji mnoštvo objašnjenja. Jedno je sigurno dostupnost oružja, drugo je kultura. Inače postoji razlika između zapadnjačke kulture i dalekoistočne kulture u načinu komuniciranja. Iskazivanju agresivnosti - tako da i to može biti razlog zašto postoje ove jako velike razlike među nekim državama", objasnio je Arbanas. Između SAD-a i Japana mi se nalazimo u nekom prosjeku. "Nismo ni posebno dobri, ni posebno loši", rekao je. Stope ubojstava se mjere još od vremena Jugoslavije. U odnosu na prije 50 godina, mi imamo više nego upola smanjen broj ubojstava na broj stanovnika. Ipak, 80-ih smo imali duplo veću stopu.
'Trebao bi se zvati partnerocid, a ne femicid'
Ipak, na kraju godine ispadne da ima više ubijenih muškaraca nego žena. Međutim, ubojstva muškaraca su uglavnom više iz koristoljublja dok je kod žena riječ o obiteljskom nasilju. Što je logično iako je u homoseksualnoj vezi i muškarac žrtva, kao što je bio primjer u Rijeci.
"Većina ljudi je heteroseksualna pa je za očekivati da će u takvim slučajevima žrtva biti žena. Žene su zapravo vrlo rijetko počinitelji", rekao je. Mi možemo na prste nabrojati ubojstva koje su počinile žene. "Njih je jako malo, ali žrtve su u tom slučaju muškarci, muževi, partneri. Tako da obiteljsko nasilje može kulminirati do ubojstva. Budući da su muškarci većinom počinitelji, u zatvoru imate 10 posto počiniteljica. Muškarci su skloniji svim vrstama kažnjivog ponašanja". "Ovaj termin femicid… Ja bih više rekao da je to partnerocid", kaže Arbanas.
Ipak, ako već povlačimo paralele s prošlošću, moramo se prisjetiti da je 1990-ih i 2000-ih bio dosta velik broj ubojstva iz koristoljublja i mafijaških obračuna u Hrvatskoj, Arbanas kaže: "Zapravo je lakše državi djelovati na prevenciju ovih ubojstava koja nisu u partnerskom odnosu, a to najbolje možete vidjeti u zemljama koje su bolje od nas. U skandinavskim zemljama kako se smanjuje stopa homicida tako se smanjuje udio žena kao žrtava. Zašto? Jer država lakše može spriječiti ovo što ste spominjali dok je u partnerskom odnosu vrlo teško spriječiti jer teško susjedi znaju što se događa u četiri zida", rekao je Arbanas i zaključio:
"Laici i javnost misle da su kod brutalnih kaznenih djela duševni bolesnici opasni, ali mi nemamo pokazatelje da duševni bolesnici čine puno više djela, pogotovo ubojstava, od opće populacije. Svjetski, europski i hrvatski podatak je da manje od pet posto čini kaznena djela zbog duševne bolesti".
POGLEDAJTE VIDEO: Brutalno ubojstvo na Savskom nasipu. Partnerici nožem prerezao vrat pa dočekao policiju na travi
