Slavni hollywoodski glumac i redatelj Clint Eastwood 2019. godine napravio je film o zaštitaru Richardu Jewellu koji je u kratko vrijeme prešao put od američkog nacionalnog heroja do čovjeka kojeg je mrzila cijela nacija.
Jewell je, radeći kao zaštitar na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine, otkrio ruksak u kojem su bile tri bombe. Odmah nakon otkrića sumnjive torba, uzbunio je policiju i okupljene na koncertu u olimpijskom parku te time spasio veliki broj ljudi od težih ozljeda i smrti.
Mediji su ga odmah proglasili nacionalnim herojem i stekao je veliku popularnost u javnosti, no FBI i lokalna policija poveli su istragu protiv njega zbog sumnje da je upravo on podmetnuo te bombe.
88 dana pakla
Najveći problem bio je što su o tome obavijestili medije, a Jewellu je potom uslijedilo 88 dana "pakla" i medijskog propitivanja svih aspekata njegova života. FBI ga nikada službeno nije optužio nego su mu samo poslali pismu u kojem su potvrdili da protiv njega više ne vode istragu.
Devet godina nakon događaja u Atlanti, u kojem je poginula jedna žena, a stotine su ozlijeđene. Odgovornost za napad preuzeo je Eric Rudolph, koji je izveo još nekoliko sličnih napada na Kliniku za pobačaje i lezbijski noćni klub, kao dio nagodbe kako bi izbjegao smrtnu kaznu.
Tko je postavio bombe u Zagrebu 2013. godine?
Slična priča dogodila se i u Hrvatskoj. No, za razliku od SAD koji je pronašao napadača u Atlanti, hrvatska policija i Tužiteljstvo još uvijek ne znaju tko je 9. siječnja 2013. godine postavio bombu na željezničku prugu u Susedgradu, a dva dana kasnije i drugu na autobusnoj stanici u Stenjevcu. Bombe su izazvale paniku među Zagrepčanima.
Dok američke vlasti nisu odmah javno osumnjičile zaštitara Jewella, zagrebačka policija je već nakon tri dana od eksplozije druge bombe, 14. siječnja 2013., na izvanrednoj konferenciji za medije objavila da imaju osumnjičenika - Zagrepčanina Vojislava Blaževića.
Optužnica protiv Blaževića
Dva i pol mjeseca nakon napada, u kojem je Blažević bio ozlijeđen, protiv njega je zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo podiglo optužnicu zbog dva kaznena djela dovođenja u opasnost života i imovine u kojoj su detaljno opisali za što ga terete.
Napisali su da je na tračnice kod Aleje Bologne, 9. siječnja 2013. postavio ručno izrađenu eksplozivnu napravu s najmanje 1200 grama TNT-a, a da mu je cilj bio "bio ugroziti život i tjelesni integritet ljudi te uništiti imovinu". Na tu napravu je naletio desni kotač teretnog vlaka te se ona aktivirala.
Opisali su i što se dogodilo na autobusnom stajalištu nasuprot raskrižja Aleje Bologne i Gospodske ulice u noći s 10. na 11. siječnja. U optužnici se tvrdilo da je Blažević između dva betonska zida postavio eksplozivnu napravu s najmanje 200 grama TNT-a.
"Kada je na autobusno stajalište došla maloljetnica s još dvije osobe, okrivljenik je, a kako ga ne bi omeli u aktiviranju eksplozivne naprave, uz povike ih potjerao prema pothodniku te se potom vratio na mjesto i aktivirao napravu, čime je ugrozio život i tjelesni integritet triju osoba", napisali su tada u priopćenju iz DORH-a.
Cijelo to vrijeme nakon napada Blažević je bio u Bolnici za osobe lišene slobode, a ubrzo je započeo i štrajk glađu zbog čega mu se zdravstveno stanje još više pogoršalo. Od prvog trenutka, kada je uhićen, taj je zaljubljenik u ekstremne sportove i paraglajder tvrdio da s eksplozijama nema nikakve veze i da se samo našao u krivo vrijeme na krivom mjestu te da je još i pomogao maknuti ljude kako ne bi bilo više ozlijeđenih.
Tijekom štrajka glađu izgubio je 20 kilograma, a sud je odbio pustiti ga da se brani sa slobode, iako je ponudio jamčevinu od 100.000 kuna.
Blažević: Nisam kriv!
Štrajk glađu prekinuo je prije početka suđenja, krajem svibnja 2013. godine. Na prvom iznošenju obrane nekoliko puta je u sudnici ponovio da nije kriv za postavljanje eksplozivnih naprava. Naglasio je da je za prvu eksploziju, na tračnicama, čuo na radiju, a potom je objasnio i što se dogodilo uoči druge eksplozije na autobusnoj stanici.
"Dok sam sjedio na autobusnoj stanici i čekao prijateljicu Renatu, s kojom sam trebao ići u Austriju i Njemačku, vidio sam neke žice između dva betonska zidića. Htio sam vidjeti o čemu se radi, te sam ih potrgao. U tom se trenutku pomaknuo neki predmet nalik na loptu za ragbi. Žice su vodile prema tom predmetu. To me sve podsjetilo na eksploziju od prije par dana i pomislio sam: što ako je bomba. Dvjema djevojkama i dečku koji su bili na autobusnom stajalištu rekao sam da se odmaknu jer se vjerojatno radi o bombi. Pomislio sam da bi mi bilo najpametnije da i sam odem, no ipak sam nazvao GSS i rekao da je bomba u pitanju i da netko treba doći. Sagnuo sam se po svoju torbu i od tog trenutka gubim sjećanje. Nisam ni čuo eksploziju niti išta vidio. Jednostavno, kao da me nema", opisao je tada Blažević.
Dodao je i da su mu policajci nakon uhićenja govorili da je bolje da sve prizna jer da imaju dokaze protiv njega, a on se odlučio na štrajk glađu jer su ga uvjeravali da je gotov.
Svjedoci potvrdili Blaževićevu priču
Na suđenju su gotovo svi svjedoci potvrdili njegovu verziju događaja te noći.
"Prišao nam je čovjek i rekao da je u blizini bomba i da bježimo. Mislili smo da se šali, a onda je počeo vikati: 'Idite, idite', tjerajući nas. Otrčali smo u pothodnik i izašli na drugom kraju ulice kad se začuo prasak od kojeg još imam traume", rekla je Margareta Busek koja je te noći s prijateljem došla na stanicu.
Vozač ZET-ova autobusa Dejan Dorić svjedočio je da je vidio djevojke kako trče prema pothodniku. Pitao ih je što se događa, a jedna od njih povikala je: "Bomba!".
"Za njima je trčao i muškarac. Činilo se kao da ih tjera. Kada je vidio da su otišle vratio se na stanicu gdje je nešto 'čačkao' po torbi ili kutiji. Krenuo sam autobusom dalje i tada začuo prasak", rekao je Dorić.
"Kad nas je počeo tjerati sa stanice, činilo mi se kao da želi da bježimo, da se spasimo", kazala je na suđenju tada 17-godišnja učenica Ekonomske škole koja se kobne večeri vraćala kući od poznanice. Ona je tvrdila i da je, kad je izašla iz pothodnika, na Aleji Bologne nasuprot autobusne stanice vidjela nekog muškarca u crnoj jakni i sa šiltericom. Policajcima je rekla da ga ne bi mogla prepoznati jer je bila magla, a on je bio daleko.
Svoj iskaz dao je i operater centra 112 Dražen Maskalan koji se javio na Blaževićev poziv te noći.
"Jedan od poziva na koji sam se javio bio je onaj muškarca koji je zvao s mobitela šest minuta nakon ponoći. Rekao je da se na stanici nalazi bomba, onda je rekao da je nešto pomaknuo pa ponovio da je tu bomba. Spominjao je da vidi nekakve žice te da je tamo još ljudi. Pričao je potpuno nepovezano. Zamolio sam ga da ostane na liniji da ću ga povezati s policijom, no onda je veza pukla", kazao je u svom iskazu Maskalan.
Te noći s Blaževićem je u Austriju trebala putovati njegova prijateljica Renata Martinović.
"Na putu za Zagreb čuli smo se nekoliko puta. Bio je opušten, dobre volje, pričao je viceve. Imala sam osjećaj da mu je dosadno jer je prerano došao. Dok sam prilazila križanju s Alejom Bologne gdje sam ga trebala pokupiti, iz daljine sam vidjela mnoštvo ljudi na cesti. Vidjela sam nekog čovjeka kako leži na stanici i učinilo mi se da je to Vojo. Stala sam malo dalje i parkirala. Pokušala sam doći do njega, ali nisu me pustili. Tad je došla Hitna i odvezla ga", kazala je na suđenju.
Blažević je govorio: Dva dečka su se odvezla u bijelom autu
Blažević je maksimalnih šest mjeseci ostao u pritvoru iz kojeg je izašao sredinom srpnja 2013. godine. U nastavku suđenja medicinski tehničar iz Hitne koji je u kobnoj večeri vozio Blaževića u bolnicu Zlatko Domini otkrio je da je Blažević nakon napada nekoliko puta ponovio da je vidio da su "dva dečka prije eksplozije pretrčala cestu i uskočila u bijeli auto koji je stajao nasuprot autobusnog stajališta" i da su se odvezli prema Podsusedu.
"Policajcu s kojim je razgovarao rekao je da su dva čovjeka utrčala u bijelo vozilo i odvezla se prema Podsusedu", svjedočio je i vozač Hitne pomoći Željko Petković.
Nepravomoćna presuda: Blaževića se ne može povezati s detonacijama
Nepravomoćnu presudu sutkinja zagrebačkog Općinskog suda Jasna Rađenović donijela je u ožujku 2015. godine, više od dvije godine nakon eksplozija koje su donijele strah stanovnicima Zagreba. U njoj je presudila da se Blaževića ne može povezati s podmetanjem naprava i oslobodila ga optužbi.
"Bilo je nesporno da je Blažević bio na autobusnom stajalištu za druge eksplozije, pokraj križanja Aleje Bologne i Gospodske ulice, i bilo je nesporno da se dva dana prije dogodila eksplozija na pruzi Zagreb – Varaždin na Aleji Bologne. No sud nije utvrdio da postoji veza između ove dvije eksplozije ni da postoji veza između okrivljenog i detonacija. Ni personalni ni materijalni dokazi u spisu to nisu pokazali", objasnila je svoju odluku.
U obrazloženju presude sutkinja se osvrnula i na iskaze svjedoka, a istaknula je da je iskaz vozača autobusa koji je tvrdio da je vidio Blaževića kako se na stajalištu naginje nad bež kutiju nelogičan.
Iako su tijekom postupka policajci tvrdili da su Blaževićev automobil pretražili sa psom za detekciju eksploziva i da je pas reagirao na tepih u prtljažniku te na tepih u Blaževićevoj garaži, u sudskom spisu uopće nije bilo traga da je pas zaista bio u pretrazi automobila. Trag TNT-a zabilježen je na suvozačevu sjedalu, no Blaževićev automobil koristilo je više osoba, a i tragovi TNT-a nalaze se u umjetnim gnojivima i hepo kockama pa je sutkinja zaključila kako ta činjenica ne znači da je Blažević prevozio eksplozivnu napravu.
Pravomoćna presuda oslobodila Blaževića
Četiri i pol godine nakon eksplozija i dvije godine i četiri mjeseca nakon nepravomoćne presude, tročlano sudsko vijeće zagrebačkog Županijskog suda pod predsjedanjem sutkinje Sonje Brešković Balent potvrdilo je oslobađajuću presudu za Vojislava Blaževića i odbilo žalbu tužiteljstva kao neosnovanu.
Time je završila agonija Vojislava Blaževića koji je od početka tvrdio da se samo našao na krivom mjestu i u krivo vrijeme te da je, nakon otkrića sumnjivih žica na autobusnoj stanici, samo želio spasiti ljude koji su se tamo našli, a pritom je i sam bio ozlijeđen u detonaciji.
Tko je postavio bombe?
No, tu priča o bombama koje su unijele strah u kosti Zagrepčanima u zimu 2013. godine ne prestaje jer do današnjeg dana, a prošlo je već više od osam godina, hrvatska policija i pravosuđe nisu otkrili tko je postavio dvije eksplozivne naprave na prugu i na autobusnu stanicu u Zagrebu.
"Hrvatski Richard Jewell", Vojislav Blažević, dočekao je pravdu na sudu, ali hrvatsko pravosuđe još nije pronašlo "hrvatskog Erica Rudolpha", ili više njih koji su dobrano prodrmali psihičko stanje stanovnika metropole postavljanjem eksplozivnih naprava.
DORH: Nova optužnica nije podignuta
PU zagrebačkoj i DORH-u poslali smo upite provode li još istragu u slučaju postavljanja bombi 2013. godine za koje je Blažević bio optužen. Dok od zagrebačke policije odgovore nismo dobili, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu odgovorilo da nam je da, nakon Blaževića, nova optužnica nije podignuta.
"Vezano za navedene događaje nije podignuta nova optužnica, a od policije je zatraženo da nastavi s poduzimanjem svih potrebnih izvidnih radnji u cilju utvrđivanja relevantnih činjenica i otkrivanja počinitelja predmetnih kaznenih djela", stoji u odgovoru zagrebačkog Županijskog državnog odvjetništva.
Iz tog odgovora jasno je da institucije hrvatske države još uvijek ne znaju, niti nakon 8 godina, tko je postavio dvije bombe u Zagrebu.
