U Nacionalnoj memorijalnoj bolnici "Dr. Juraj Njavro" u Vukovaru u utorak su obavljene identifikacije četiri osobe iz Vukovara i Berka koje su bile na popisu nestalih iz Domovinskog rata, a identifikaciji je uz obitelji, bio nazočan potpredsjednik Vlade ministar Tomo Medved.
Hrvatska tako od danas ima 1812 osoba nestalih u Domovinskom ratu jer su četiri obitelji s područja Vukovara, nakon 30 godina iščekivanja, pronašle posmrtne ostatke svojih najmilijih.
U masovnoj grobnici Šarviz dola kod Negoslavaca, otkrivenoj u veljači ove godine, ekshumirano je najmanje deset posmrtnih ostataka osoba stradali u Domovinskom ratu, a analizom DNK identificirane su za sada četiri osobe, prenosi 24sata.
'Za neke agonija još traje'
To su Ilija Krivić (59), Antun Šter (29) i Josip Bali (41) iz Vukovara te Ivan Ilanić (58) iz Berka. Njihove su obitelji došle u vukovarsku bolnicu kako bi identificirale njihove ostatke te preuzele nalaze DNK analiza po kojima je točno utvrđeno da se doista radi o tim osobama.
"Za neke od vas ovo je kraj iščekivanja, a za neke agonija još traje", rekla je tom prilikom Ljiljana Alvir iz Saveza udruga nestalih osoba.
'Vani su padale granate, a on je išao na pecanje'
"Brat Antun je nestao u rujnu 1991. godine u Vukovaru. Imao je tada 29 godina. Živio je na Vučedolu u bungalovima, gdje je s njime bila mama i još par žena i muškaraca. Kada je vojska upala na Vučedol odvela je brata i sve druge muškarce, među njima i mog svekra koji se također vodio kao nestao. Nikada nismo saznali gdje su ih odveli. Mama je bila u logoru dva mjeseca s ostalim ženama. Umrla je prije dvije godine i uvijek je govorila kako će prije ona umrijeti nego što će pronaći kosti svoga sina. I, eto, stvarno nije doživjela. Meni je grozno. Otac mi je isto poginuo za vrijeme rata, pokopali smo ga u dvorištu jer su padale granate. Jedan brat se ubio 1996. godine u Zagrebu, bombom, drugi je poginuo u Austriji; izbjegao rat i tamo pogine na gradilištu, treći je poginuo u Sotinu, našli smo ga naknadno i pokopali 2007. godine. Strahovala sam da nikada neću naći brata", rekla je plačući Marija Šatorović, sestra pronađenog Antuna Štera, a onda je dodala:
"Vani su padale granate, a on je išao na pecanje s prijateljem. Pokucao mi je na vrata i donio mi punu torbu ribe i povrća iz svog vrta, rekao 'evo, da ne budete gladni'. Tada sam ga zadnji put vidjela."
