Europski sud za ljudska prava danas je objavio presudu prema kojoj Republika Hrvatska obitelji Smiljanić mora isplatiti 26.000 eura odštete i 4.500 eura troškova postupka. RH su tužili Milenko, Ljiljana i Saša Smiljanić, roditelji i sestra mladića Siniše Smiljanića kojeg je 2012. godine ubio pijani vozač.
Sinišu Smiljanića autom je ubio propali poduzetnik Dejan Maćešić, koji je prethodno prošao kroz crveno i vozio pijan, no osuđen je na tek dvije godine zatvora i onda još pušten godinu dana ranije. U zatvor je otišao u lipnju 2014., a pušten je u srpnju 2015. godine.
Skupio 35 prometnih prekršaja
Od Sinišine smrti, na kojega je pijan džipom u Zagrebu naletio Dejan Maćešić (52), prošlo je nešto manje od devet godina. U godinama prije nesreće od ožujka 2000. do svibnja 2012. Maćešić je uspio skupiti čak 35 prometnih prekršaja. Za 17 prekršaja dobio je novčane kazne između 100 i 1000 kuna. Jednom prilikom određen mu je društveno koristan rad i jednom izrečena opomena. Kako stoji u odluci, u dva navrata su mu privremeno oduzeli vozačku dozvolu, između 24. studenog 2001. i 25. veljače 2002., te od 20. do 23. svibnja 2006. U devet slučajeva za prekršaje je nastupila zastara, dok je u jednom slučaju bila riječ o policijskoj pogrešci.
Sutkinja izbacila majku i sestru poginulog motociklista
23. listopada 2010. godine zagrebačka policija ga je u 3:10 zatekla pijana za volanom. Izmjereno mu je 1.07 promila alkohola. Taj slučaj vukao se po ladicama hrvatskog pravosuđa tri i pol godine, sve do 5. veljače 2014. godine, kada je pravomoćno kažnjen globom od 2000 kuna. Vozačka dozvola nije mu oduzeta.
Smatrajući da je nedjelovanjem nadležnih institucija Siniši povrijeđeno pravo na život, obitelj poginulog motociklista tužila je 2014. Republiku Hrvatsku na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. U iščekivanju presude komentara nisu imali ni Sinišina obitelj ni Ines Bojić, odvjetnica koja ih je zastupala u tužbi.
Obitelj se obratila Europskom sudu nakon što su iscrpili sve mogućnosti pred domaćim pravosuđem. Između ostalog, podnijeli su Ustavnu tužbu te se žalili Visokom prekršajnom sudu, kao i Prekršajnom sudu u Zagrebu, a obraćali su se i Ministarstvu pravosuđa.
Povijest višestrukog kršenja prometnih propisa
Europski sud za ljudska prava u petak je presudio da Hrvatska nije na odgovarajući način kaznila višestrukog prometnog prekršitelja čime je došlo do povrede prava na život u materijalnom i proceduralnom aspektu. Postupak u Strasbourgu pokrenuli su otac i brat žrtve prometne nesreće koju je izazvao vozač D. M. prošavši kroz crveno svjetlo na raskrižju pod utjecajem alkohola, za što je osuđen na dvije godine zatvora.
No, D.M. je imao povijest višestrukog kršenja prometnih propisa i niz prekršajnih postupaka zbog vožnje u alkoholiziranom stanju koji su se vodili otprilike u isto vrijeme kao i nesreća koja je bila predmet ovog postupka. Europski sud je utvrdio da iako su hrvatske vlasti poduzele određene mjere protiv D.M.-a, nisu sveobuhvatno sagledale dostupne djelotvorne, odvraćajuće i preventivne mjera kako bi spriječile njegova kontinuirana ozbiljna kršenja propisa o cestovnom prometu te dovođenja u opasnost ljudi i imovine.
Takav sveobuhvatni pristup zahtijevao bi poduzimanje mjera u cilju smanjenja rizika za sigurnost cestovnog prometa, na primjer, poništavanjem njegove vozačke dozvole ili oduzimanjem na dulje vremensko razdoblje, nametanjem prometne edukacije, liječenja od zlouporabe droga odnosno drugih opijata i gdje je to primjenjivo, primjenom strožih i odvraćajućih sankcija za njegovo ponašanje.
Poduzimanje takvih mjera bilo bi u skladu s mehanizmima uspostavljenim u relevantnom domaćem regulatornom okviru kao i onima utvrđenim u relevantnim međunarodnim propisima, izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu.
Hrvatske vlasti propustile poduzeti odgovarajuće mjere
Dodaju da je sud utvrdio da su hrvatske vlasti na različitim razinama višestruko propustile poduzeti odgovarajuće mjere protiv kontinuiranog nezakonitog ponašanja DM-a i tako su umanjile učinkovito funkcioniranje preventivnih mjera usmjerenih na osiguravanje javne sigurnosti i minimiziranje broja prometnih nesreća.
Dodatno, što se tiče činjenice da je D.M. više puta odgađao izvršenje kazne koja mu je bila određena u kaznenom postupku sud je utvrdio da relevantni hrvatski zakon predviđa hitno izvršenje kazne u ovim slučajevima koje se može odgoditi samo u iznimnim okolnostima. Ujedno je istaknuo kako nije potpuno jasno zašto je izvršenje kazne D.M. odgođeno za godinu dana nakon pravomoćnosti kazne i to se nije moglo smatrati razumnim.
Europski sud je zaključio kako utvrđeni nedostaci u odgovoru domaćih vlasti sugeriraju da je regulatorni okvir sigurnosti cestovnog prometa, a kako je primijenjen u ovom slučaju, bio daleko od rigoroznog i nije imao odvraćajući učinak koji bi mogao osigurati učinkovitu prevenciju takvih nezakonitih djela ubuduće.
