Naime, vijece tog suda prihvatilo je tuzbu sto ju je u njegovo ime podnijela zagrebacka odvjetnica Visnja Drenski-Lasan, te osim odstete tuzitelju dosudilo i 4.125 eura naknade troskova, pise Zadarski list.
D. L. trenutno sluzi 14 godina zatvorske kazne zbog seksualnog zlostavljanja djevojcice koja je, kada ju je 2003. godine prvi puta zaskocio, imala svega 10 godina. Svoju zrtvu silovao je i bludnicio s njom sve do 2008. godine zbog cega mu je dvije godine kasnije izrecena nepravomocna presuda. Ta odluka Zupanijskog suda u Zadru u meduvremenu je i potvrdena na Vrhovnom sudu RH, no tijekom zalbenog postupka D. L.-u je uskraceno 'pravo na pravicno sudenje' sto ga u Clanku 6. jamci Europska konvencija o zastiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Uoci rasprave na Vrhovnom sudu RH svoje misljenje o ovom slucaju dalo je Drzavno odvjetnistvo RH.
Obrana se nije mogla ocitovati
Medutim, ono nije dostavljeno obrani koja nije imala mogucnost o tom misljenju se ocitovati. Iako je zastupnica Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasborugu Stefica Staznik tvrdila kako misljenje DORH-a nije bilo odlucno pri donosenju presude Vrhovnog suda RH, taj njezin stav nije prihvacen. 'Jednakost oruzja', mogucnost da se obje strane u sudskom postupku ocituju o svim cinjenicama i dokazima, temeljni je princip pravicnosti u sudskom procesu sto je u slucaju D. L., na najvisoj sudskoj instanci u Hrvatskoj izostalo. Osim toga, D. L. nije pozvan na sjednicu vijeca Vrhovnog suda na sto je takoder imao pravo. Zbog takve prakse Hrvatska je vec izgubila jedan proces u Strasbourgu.
Hrvatska ce platiti i zbog losih zatvorskih uvjeta u Puli. Tamo je D. L. u rujnu 2010. godine prebacen zbog pretrpanosti zatvora u Zadru. Osim sto je bio udaljen od obitelji, nalazio se u celiji s jos sedam osudenika. Zbog toliko kreveta i ormara u 23,5 'kvadrata' nije se mogao dovoljno kretati, zimi je bilo prehladno, ljeti prevruce. ''Tusiranje je bilo dozvoljeno jednom na tjedan, pa su neki zatvorenici doista zaudarali. Kako je u celiji bio samo jedan toalet cesto sam morao mokriti u bocu, jer bi me lijekovi za tlak potjerali na nuzdu'', naveo je u tuzbi D. L. Tek u kolovozu 2011. godine udovoljeno je njegovom zahtjevu za preseljenjem - i to u Zagreb. http://www.zadarskilist.hr/clanci/05122014/osudenom-silovatelju-drzava-mora-isplatiti-75-tisuca-kuna-odstete